KASTAV U SNIJEGU Prvi snježni dan nakon više od desetljeća na Kvarneru obilježili smo dobrim ručkom u Fortici

06.01.2026.
| Luka Peranić

Jučer i danas smo se probudili s iskrenim uzbuđenjem kad smo ugledali snježne pahulje na Kastvu. Ako se dobro sjećamo, zadnji snijeg na riječkom je području pao prije desetak godina, ali nije bio ovako snažan. Danas se snijeg ozbiljno uhvatio za tlo, što je značilo da je većina stanovnika izišla na ulice.

Mnogi su lopatama čistili prilaze svojih zgrada, drugi su na ulici uzbuđeno govorili da ima je ovo prvi pravi snijeg u životu, a najmlađi su uzeli sanjke i spuštali se kastavskim nizbdricama. Dobro je da je snijeg pao na neradni dan pa nije došlo do prometnog kolapsa. Ralice su i danas bile rijedak prizor. Tek smo jednu vidjeli u nekoliko sati koliko smo proveli vani na svježem umirujućem zraku, koji je više podsjećao na Dolomite nego na riječku okolicu.

U takvom ambijentu nismo željeli čistiti i paliti auto da bismo išli u restoran, a nije ni da ih je puno otvoreno. Sezona godišnjih odmora nakon veselog prosinca je u punom zamahu. Stoga smo se prošetali tridesetak minuta do kastavske Fortice. Dok smo pješačili snijeg je jako padao, puhao je vjetar pa je dojam hladnoće bio još jači. Nakon nekoliko minuta smo se ipak zagrijali. Centar Kastva je izgledao magično u bijelom omotaču kakvog ga još nismo vidjeli otkad živimo ovdje.

Fortica se u jedan poslijepodne počela lijepo popunjavati, a gosti su s prozora mogli uživati u jedinstvenom zimskom ambijentu. U Fortici se, što se tiče jelovnika i ponude hrane, ništa ozbiljnije nije promijenilo. Ona uvijek igra na sigurno i inspiraciju uglavnom nalazi u istarskim konobama koje nude tradicionalnija jela bazirana na tjestenini, mesu i nešto ribe.

Hrana u Fortici je uvijek bila dobra, ali voljeli bismo vidjeti nove i uzbudljivije elemente, makar na dnevnoj ili tjednoj ponudi koja bi se razlikovala od standardne karte. Naručili smo pljeskavicu sa sirom i obraze boškarina s njokima, kojima smo pokušali u potpunosti replicirati iskustvo planinarskog doma gdje pada snijeg. Obrazi boškarina s njokima su bili vrlo dobri.

Dugo kuhano meso moglo se rezati samo vilicom, dok su njoki, kuhani u minutu, bili kompaktni i ukusni. Pljeskavica je također bila dobra, sočna, s blagim dodirom dima i kremastim sirom. Hrskavi, precizno posoljeni domaći krumpir bio je možda i najbolji dio ručka. Divovske porcije po kojima je Fortica poznata nismo uspjeli završiti, iako nismo jeli ni predjelo ni desert. Vinska lista dobro stoji s izborom vinima, ali bi u Fortici trebali poraditi na cijenama. Fortica je nabavnu cijenu svakog vina jednostavno pomnožila s dva i pol i odustala od bilo kakvog aktivnijeg pristupa. Servis je ugodan i profesionalan. Račun za dvoje s tri čaše Kadumova Terana platili smo 58 eura.