
Skoro svi zagrebački mediji koji se bave hranom zadnjih dana pišu hvalospjeve splitskoj Focaccini (jedino je Index objavio bar donekle upitnu recenziju). Focaccinaa je popularni splitski sendvič bar, o kojem nam ni jedan splitski chef dosad nije rekao ni riječ. Focaccinaa se prije nekoliko dana otvorila u Zagrebu, na početku Radićeve ulice. Lifestyle mediji, isti koji su prije samo mjesec i pol dana slavili danas disfunkcionalni Noir 43, Focaccini predviđaju senzacionalni komercijalni uspjeh.
Međutim, u četvrtak oko tri popodne u zagrebačkoj Focaccini nije bilo doslovno nikoga. Focaccina je bila jedini lokal na početku Radićeve gdje je danas popodne prolazilo veoma mnogo ljudi, a u kojem nije bilo nikoga.
U čemu bi mogao biti problem? Focaccina je sendvič bar čiji su sendviči skuplji od pizze u najboljim zagrebačkim pizzerijama. Prosciutto, najskuplji Focaccinain sendvič, košta 12 eura, što je dva do tri eura skuplje od bazičnih pizza u vodećim zagrebačkim pizzerijama. Takvo je cjenovno pozicioniranje bedasto, pogotovo zato što je industrijski pršut jeftin sastojak.
Drugi najskuplji sendvič bazira se na tartufati, dakle na umjetnom, kemijskom, najbezveznijem sastojku koji možete zamisliti, i košta 11 eura. Ako se legitimirate tartufatom, zapravo poručujete da ste fejk, jer je tartufata teški fejk. A Focaccina je sendvič s tartufatom razvila baš za zagrebačko tržište. Najjeftiniji sendviči koštaju osam i pol eura.
Dobro je što Focaccina radi sve sendviče pred kupcima. Komercijalno je dobro što su sendviči ogromni, jer Hrvati vole ogromne porcije. No, s ovako visokim cijenama i drugorazrednim sastojcima, zagrebačka Focaccina nema osobito dobre izglede, čak i ako se navečer ondje počnu stvarati redovi gladnih ljudi koji moraju kompenzirati višak alkohola iz obližnjih pubova i barova.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.