INVENTURA 2025 ‘Hrvatska gastronomija bolja od španjolske’ i još sedam većih ovogodišnjih promašaja

03.12.2025.
| Kult Plave Kamenice

Godina 2025. definitivno ne spada u najbolje u recentnoj povijesti hrvatske gastronomije. Premda je 2025. donijela nekoliko pozitivnih pomaka o čemu smo nedavno pisali, opći je dojam blijed, s naznakama pesimizma. Ovo je osam najupadljivijih promašaja nacionalne restoranske industrije.

1. Cijene u Dubrovniku

Iako je Dubrovnik jedan od najljepših mediteranskih gradova, po privlačnosti se sigurno ne može mjeriti s Parizom. Međutim, cijene ribe i rakova u pojedinim dubrovačkim restoranima bez Michelinove zvjezdice više su nego cijene ribe u restoranima u centru Pariza koji imaju Michelinovu zvjezdicu. O bestidnim cijenama vina da ne govorimo.

Ove smo godine pojeli puno Michelinovih zvjezdica u Londonu, Parizu, Beču, Amsterdamu i drugdje, ali ni jedan restoran u tim velikim europskim metropolama nije uspio nadmašiti dubrovačkih 830 eura za bocu bazičnog Dom Pérignona.

2. Samozavaravanje, na primjeru skandalozne tvrdnje da je Hrvatska gastronomski poznatija od Španjolske

Državne i društvene strukture koje se bave hrvatskim turizmom i gastronomijom misle da im je glavni posao promoviranje lažne slike o hrvatskom turizmu i gastronomiji. Pa smo tako zadnjih tjedana mogli čuti prebedastu tezu da je hrvatska gastronomija globalno prepoznatljivija od španjolske. Ova nevjerojatna teza temelji se na nekom MasterCardovu istraživanju. Nismo uspjeli pronaći tko je i kakvom metodologijom proveo to istraživanje. Međutim, tvrditi da je hrvatska gastronomija prepoznatljivija i popularnija od Dabiza Muñoza, Elene Arzak, Martína Berasateguija, braće Adrià i drugih svjetskih superzvijezda španjolske gastronomije zaista je nevjerojatna budalaština koja govori o hrvatskoj sklonosti samozavaravanju.

3. Nedostatak ambicija

U Hrvatskoj se otvaraju gotovo isključivo pizzerije, street food lokali i roštiljarne. U 2025. godini u Hrvatskoj nije otvoren ni jedan pravi fine dining restoran.

4. Nedostatak domaćih proizvoda

Hrvatska gastronomija i dalje velikim dijelom ovisi o uvozu, što je nužno čini konfekcijskom. Super je uvoziti kavijar, foie gras i bellotu. Ali depresivno je uvoziti svakodnevne sastojke.

5. Nedostatak mladih chefova

Prije tri ili četiri godine na nacionalnoj se sceni afirmirao naraštaj kreativnih, veoma ambicioznih chefova poput Kristiana Godinića, Pave Klarića, Marka Turkovića, Katarine Vrenc, Tina Sinožića… Ne vidimo njihove nasljednike.

6. Grozan servis

U redu, servis je poslije pandemije u cijelom svijetu postao strateški problem restoranske industrije. Ali u većini hrvatskih restorana servis se, doslovno, iz dana u dan raspada.

7. Loša hotelska kuhinja

Prije pet ili šest godina činilo se da velike hotelske tvrtke ozbiljno ulažu u gastronomiju i vino. Danas su ostali jedino Valamar, Maistra i Esplanade. Male hotele ovdje, naravno, ne računamo.