
Kad smo se zaputili u Kolinase, klasičnu istarsku konobu u naselju Rim pored Buzeta, iskreno nismo očekivali da će biti puna. Došli smo otprilike sat i pol prije zatvaranja, noć je bila hladna i polukišovita, a na cesti nije bilo gotovo nikoga. Ali u sali je još bilo nekoliko parova i jedno veselo društvo, koji su stvorili pravi domaći jesenski ugođaj koji su dodatno pojačali ugodni kamin i dva neodoljiva psa vlasnika konobe koji se instantno sprijatelje s gotovo svakim gostom.


U Kolinasima smo bili prvi put, iako nas je njihov natpis na cesti uvijek intrigirao. Kolinasi su prava istarska konoba u boljem smislu riječi. Što to znači? Kolinasi, primjerice, drže buteljirana vina, što uvijek moramo istaknuti u istarskim konobama iako bi trebao biti standard. Vlasnik Kolinasa čak entuzijastično preporučuje vina gostima koji možda i nisu vinski entuzijasti. Vinska lista se, naravno bazira na istarskim etiketama, među kojima su najbolji primjerci Clai, Piquentum i Deklić. Servis je naglašeno domaći.

Vlasnici osobno vode brigu o gostima i stvaraju prijateljski odnos koji je uvijek profesionalan, što nije najlakše postići. Hrana je dobra do vrlo dobra, s nekim odličnim stavkama. U Kolinasima smo probali nekoliko jela i na kraju večeri zaključili da bi se vrlo rado vratili. Večeru smo započeli ručno rezanim pršutom koji je bio ukusan, ali ipak možda malo predebelo rezan za naš ukus. Frigani škripavac je strane bio vrlo dobar i lijepo pripremljen.


Za više ocjene bi mu trebalo samo mrvicu više soli. Glavna jela su zato bila odlična, što pogotovo vrijedi za goveđe obraze s njokima. Kolinasi svoje goveđe obraze pripremaju više od 12 sati, što rezultira fantastičnim slasnim mesom. U obrazima se otopila sva masnoća i meso intenzivnog okusa moglo se rezati samo vilicom. Domaći njoki su također bili na razini zadatka, čvrste teksture koju ne viđamo baš često. Kobasice u vinu bile su još jedno uspješno jelo, ali su nam svu pažnju uzeli vrganji sa žara kojima su dodali Worcestershire umaka i tako ih umamizirali.



Ni restani krumpir nije bilo loš, s uzorno zapečenom koricom i nježnim okusom luka. Hrana u Kolinasima je striktno domaća u najboljem smislu riječi. Ona jest rustikalna, ali nije nimalo tehnički neprecizna. Uz jela smo pili teran vinarije Piquentum, koja je udaljena samo nekoliko minuta vožnje od restorana. Dan prije našeg dolaska nevrijeme je spržilo sustav naplate karticama, nismo mogli platiti račun već će nam restoran u ponedjeljak poslati podatke za naplatu. Pretpostavljamo da bi račun bio oko stotinjak eura, znat ćemo kad nam ga pošalju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.