Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Priznajem, Four Seasons Resort na Wailei odabrala sam zbog White Lotusa. Da nije bilo White Lotusa, vjerojatno bih za prvi posjet Havajima klasično turistički odabrala Big Island ili razvikani Honolulu. Ali serija je genijalna i htjela sam odsjesti u hotelu u kojem je snimana.
Four Seasons Resort at Wailea nalazi se na istoimenoj plaži na havajskom otoku Maui, okružen nestvarno lijepom prirodom. Hotel je izgrađen 90-ih. Taj sam podatak naravno pronašla na Googleu, ali i da nisam provjeravala, godište hotela vidi se po konstrukciji i zastarjelom namještaju.
Dobrodošlica u hotelu jedva bi se mogla tako nazvati. Nakon dva rutinska pitanja jesmo li već bili na Havajima i odakle smo došli, dobili smo dvije kartice za sobu i prstom su nam pokazali put prema dizalu. Bilo je jasno da recepcionerka nema pojma gdje je Hrvatska, što joj se ne treba osobito zamjeriti, ali nije se ni potrudila sakriti da nema pojma.
Prije dolaska na recepciju dobili smo lei, tradicionalne havajske cvjetne ogrlice. Kad ste premoreni od puta, često vam i nije do duže interakcije s osobljem u hotelu, ali od Four Seasonsa sam ipak očekivala više profesionalizma i osobniji pristup. Bila sam toliko euforična što sam na Havajima da se time nisam previše opterećivala, ali budući da sam tamo provela deset dana, a euforija je polako popuštala, nezainteresiranost osoblja postajala je sve iritantnija. Od hotela moćnog brenda i visokih cijena poput Four Seasonsa, opravdano je očekivati puno.
Moram reći da se za osoblje Four Seasonsa na Wailei ne može reći da je neljubazno, ali ono svoj posao odrađuje tek korektno. Očito je da misle da se zbog lokacije i prirodne ljepote gosti, i bez njihovog pretjeranog truda, kući vraćaju sretni, pa se ne moraju dodatno truditi. Otprilike kao hrvatski turizam. Taj je stav, kao i poziciju Four Seasonsa, HBO-ov White Lotus samo dodatno osnažio.
Sobe u Four Seasonsu na Wailei su velike i dobro organizirane, najniža kategorija ima 56 kvadrata i balkon. U kupaonici se nalazi sustav za glazbu na kojem možete podesiti havajsku glazbu koja svira u cijeloj sobi. To sam radila svakodnevno, genijalna ideja hotela, filmski osjećaj… Ogrtači, papuče, japanke, gostima je sve na raspolaganju. Čistoća nije besprijekorna, ali treba uzeti u obzir da se nalazite u prirodi, pa su nanosi prašine, lišća i kukaca neizbježni.
Pušenje je strogo zabranjeno, čak i na balkonu; u hotelu postoji jedan jedini punkt na kojem se može zapaliti cigareta. Pušiti se ne smije čak ni na plaži. Očekivano, ta pravila se svakodnevno krše, ali osoblje je odlučno u održavanju reda. Bilo mi je komično gledati kako gosti hotela jedni drugima čuvaju leđa – jedni puše na plaži, a drugi stražare da ih upozore ako se osoblje približava.
Takvo bratstvo i jedinstvo vladalo je za kupanja u oceanu. Radi zaista učestalih napada morskih pasa na Havajima, o čemu smo svi već slušali, većina gostiju uopće se nije kupala, eventualno bi ušla u ocean do koljena. Budući da je moj put iz Hrvatske do Havaja bio predug i prenaporan da bih propustila doživljaj plivanja na Havajima, pridružila sam se jednako optimističnoj grupici gostiju Four Seasonsa i gotovo svi smo čoporativno plivali u oceanu. Morski psi viđaju se već na desetak metara od obale, tako da je za naše kupanje trebalo jednako hrabrosti i ludosti. Sve je, na sreću, prošlo u redu, ali itekako sam osjetila što znači opasnost i moć oceana.
U jednom trenutku valovi su postali toliko snažni da mi je nestao pijesak pod nogama, a val me tako poklopio da mi crvenilo na licu nije prolazilo dva dana. Toliko o ideji da je odmor u havajskom Four Seasonsu neprekidno sunčanje i kupanje na plaži. Ako niste spremni preuzeti osobni rizik plivanja, o ronjenju ili surfanju da ne pričam, najbolje je ostati na bazenu. Ali plaža je prekrasna, more čisto, a pod nogama imate samo pijesak.
Zanimljivo je da su plaže u zoni Four Seasonsa javne, nema ni koncesijskog dijela, pa hotelske usluge na plaži nema. No, ako zatražite, postavit će vam hotelsku ležaljku na plažu. Zbog teškog pristupa hotelu, na plaži pred hotelom su na kraju samo hotelski gosti, ali svatko može doći i staviti ručnik kraj ležaljki.
Za bilo kakvo piće ili jelo, morate prošetati tristotinjak metara do jednog od hotelskih restorana i sami donijeti sve na plažu. Nije to dugačak put, ali vjerujem da su mnogi očekivali da će uživati u čaši vina ili koktelu uz ocean, koju će im netko poslužiti. U istom zaljevu je još nekoliko hotela koji koriste istu plažu. Čini se da prostora ima toliko da se stječe dojam da svaki hotel ima svoju plažu.
Jednoga dana, za našeg boravka, vrijeme je bilo toliko grozno da smo morali ostati cijeli dan u hotelu. Four Seasons je za tu priliku u prizemlju organizirao besplatna bezalkoholna pića i grickalice. Sve je, nažalost, brzo nestalo jer hotel ima 383 sobe i bio je pun gostiju. Nitko, međutim, nije nadopunio ni pića ni grickalice; gosti su gledali druge kako nose kutije keksa u sobe. Groteskna situacija za hotel poput Four Seasonsa.
Po dolasku u Four Seasons na Wailei, posebno sam se veselila infinity bazenu na kojem mogu biti samo odrasli. No, na tom je bazenu gotovo uvijek teško naći mjesto, a nije se moglo rezervirati. Pogled s bazena je fantastičan, bar je dobar, neke stolice su u bazenu, i s njih možete dohvatiti šank. Navodno se u tom bazenu glazba može slušati i pod vodom, ali sustav je u vrijeme mog boravka očito zakazao jer ga nisam čula nikada, a svaki dan sam znatiželjno zaronila. Bar kraj bazena nudi i hranu, jelovnik je kratak i praktičan, i sve što sam probala bilo je odlično. Malo se duže čeka, ali je to razumljivo s obzirom na koncept hotela. Kada bih strpljivo dočekala svoje mjesto na infinity bazenu Four Seasonsa na Wailei, uvijek sam uživala. Taj je bazen bio jedna od mojih oaza u hotelu.
Glavni hotelski bazen je prilično malen s obzirom na broj gostiju koje hotel prima, pa na njemu najčešće vlada nered i buka. U jednoj epizodi serije White Lotus, gosti hotela u tom bazenu pohađaju tečaj ronjenja. Sjećam se koliko sam ismijavala nerealnu scenu u kojoj instruktori u tom malom bazenu, na štetu svih ostalih oko bazena i u njemu, mirno održavaju edukaciju za troje gostiju s ronilačkim bocama. Serija je, nažalost, bila odraz stvarnosti. Svaki dan sam gledala kako se u glavnom hotelskom bazenu održavaju tečajevi ronjenja. S obzirom da je ronjenje na Havajima vrlo popularno, razumljivo je da je potražnja za tim tečajevima velika, ali hotel bi trebao naći pametnije rješenje od zauzimanja središnjeg bazena usred dana.
Na posjedu Four Seasonsa nalazi se odličan teniski teren koji smo koristili u više navrata. Iz sobe se preko aplikacije nije mogao rezervirati termin, u predvorju su rekli da će se povratno javiti, a nisu, pa smo odlučili sami otići na teren i nadati se da neće biti nikoga. Imali smo svoju opremu koju smo donijeli iz Hrvatske. Ne znam je li posrijedi bila greška ili je to bila kompenzacija za naše nezadovoljstvo, ali korištenje teniskog terena nam nisu naplatili. Rekla bih da im je naplata jednostavno promakla. U Four Seasonsu naplaćuju i kekse u dječjem klubu, pa je teško povjerovati da je korištenje teniskog terena zaista besplatno.
U hotelu smo jeli svaku večer, najčešće u restoranu Spago, velikog kalifornijskog chefa Wolfganga Pucka. Spago je odličan izbor uprave Four Seasonsa. Hrana je izvrsna, raznolika, jelovnik je primjeren za sve uzraste. Izuzetno je važno da ovakav hotel ima tako poznat i komercijalan restoran s obzirom na relativno izoliranu lokaciju. Spago ne nudi nezaboravni fine dining, ali sve što smo jeli bilo je ukusno, korektno prezentirano, a osoblje vrlo ljubazno, do stola vas vode hostese u havajskim nošnjama. Rezervacije su obavezne. Iako gosti hotela imaju prednost, jednom nam se dogodilo da nismo mogli doći do stola ni s rezervacijom dan ranije. Cijene su visoke, treba imati na umu da se na istaknutu cijenu plaća i porez, a napojnica je obvezna. Ni u laganoj varijanti, s jednom bocom konjaka ili vina, cijena večere ne ide ispod 700 dolara.
U prizemlju Four Seasonsa na Wailei nalazi se restoran DUO Steak & Seafood, u kojem se poslužuje doručak, a navečer se pretvara u pravu roštiljarnicu. Doručak je neočekivano skroman, a u moj aranžman nije bio uključen. Jednom sam ga probala, ali nije oduševio i vremenski se nije uklapao u moj jet lag, pa mu nisam dala drugu šansu. Bio je to pravi, klasični američki doručak s iznenađujuće malo specifične i lokalne ponude. DUO mi se kao večernja opcija činio inferiornim Spagu, pa sam tamo zalutala samo jednom.
U hotelu radi i Ferraro’s bar i restoran, koji je popularan od podneva do sedam navečer. Karta nije velika, ali nudi sve, uključujući meso, ribu i pizzu. Korektno i ništa nezaboravno. Nedugo nakon mog odlaska otvorio se i sushi restoran Komo. Uz plažu je i mali objekt koji pripada hotelu, s slabim izborom bezalkoholnih pića, kave i sladoleda. U hotelu je i nekoliko dućana s dizajnerskom robom i nakitom, što je zaista odličan izbor.
O spa centru se nema puno za reći, prikladniji je za hotel od tridesetak nego od četristotinjak soba. Muški i ženski dio su odvojeni. Iako nije velik, spa u Four Seasonsu nije preopterećen. Parna kupelj je za pohvalu, kao i uredne svlačionice s raznolikim higijenskim potrepštinama. Mogu se zakazati tretmani i masaže. Teretana gleda na prirodu i ocean, djelomično je otvorena. Sprave nisu najnovije ni najmodernije.
Four Seasons na Wailei na Mauiju zaslužuje pet zvjezdica, ali problem je što više podsjeća na Hilton nego na Four Seasons. Riječ je o klasičnom hotelu visoke kategorije, grandioznom, s brojnim sobama, mnoštvom gostiju i sadržaja, no apsolutno ništa u tom hotelu ni oko njega nije luksuzno, osim same lokacije. Da se isti takav hotel nalazi na nekoj drugoj, manje atraktivnoj obali i destinaciji, bio bi tek generički hotel s pet zvjezdica iz kojeg vam ništa ne ostaje u sjećanju.
Unatoč mojoj kritičnosti, boravak u Four Seasonsu na Mauiju zahvaljujući prirodi jedno je od mojih najljepših sjećanja. S terase hotela gledala sam najljepše zalaske sunca u životu, na doručku promatrala kitove kako skaču iz oceana, udisala nevjerojatno svjež zrak i upijala nenadmašnu prirodnu ljepotu. Da se vratim na Maui, vjerojatno bih ponovno odsjela tamo, jer ostali hoteli na otoku ne mogu konkurirati Four Seasonsu, ali idući put bila bih svjesna da plaćam isključivo iznimnu lokaciju i ne bih očekivala iznimnu uslugu. Four Seasons Resort na Wailei nisam razočarana s obzirom na cijeli paket, ali hotel po cijeni od 1200 eura po noći u siječnju, nije dobra vrijednost za novac.
Fotografije/Osobna arhiva i Four Seasons Resort at Wailea
Maui, Havaji
LOKACIJA 10/10 HOTEL 8/10 USLUGA 6/10
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
