Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Unatrag pet godina, od prve godine pandemije, u Zagrebu se lokali s hranom nisu zatvarali tako brzo kao u zadnjih desetak mjeseci. Razlozi su kao i uvijek višestruki, ali dva su glavna. Prvo, potrošači su nakon kraće postpandemijske euforije koja je izazvala eksploziju restoranskog biznisa, ustvrdili da ipak nemaju dovoljno novca da svakodnevno jedu vani. Uz to, restorani su doista postali prilično skupi.
I drugo, mnogi poduzetnici koji ulaze u ugostiteljstvo naprosto ne znaju raditi taj posao. Evo liste zagrebačkih restorana, fast food lokala i slastičarni koji su se relativno nedavno zatvorili, upravo se zatvaraju ili su se preselili na lošije lokacije.
Scarpetta je bila solidna talijanska trattoria, s odličnim servisom i dobrom vinskom kartom, ali je doslovno kopirala Carpaccio. Zašto da bilo tko troši novac na kopiju, kad ima original u veoma dobroj formi i na puno boljoj lokaciji.
Riseria je bila loša tratorija koja je prodavala, sami su nam rekli, isključivo zamrznute morske proteine. U Riseriji niste mogli kušati svježe rakove ili ribu. Riseria je znala točiti prilično zanimljiva vina.
Ovaj zanimljivi riblji street food lokal koji odlično funkcionira u Rovinju, ušao je u stanovite probleme sa zagrebačkim franšizerom pa se zatvorio poslije vrlo kratkog vremena.
Tunaholic, prvi hrvatski riblji street food brebd šireg dometa, nije uspio u centru Zagreba pa se preselio u Arenin food hall. U Tunaholicovu je prostoru sada kafić Marelica
Sol Mate Jankovića uskoro se seli u mnogostruko manji lokal u Petrinjskoj, koji su godinama zauzimale rezne verzije RougeMarina. Gradska kavana bila je prevelika i preskupa za projekt kao što je Sol.
Ovaj simpatični, gastronomski kompetentni ali ugostiteljski neprofesionalni restoran već je godinama bio poluprazan pa je logično da se napokon zatvorio.
Square One prvo je bio kafić za coworking, pa mjesto za dnevne izlaske, pa bistro s dosta bezveznim amaterskim jelovnikom. Square One bio je možda najjeftiniji lokal s hranom u strogom centru Zagreba što mu, međutim, nije pomoglo.
Melt se ovog siječnja iselio iz Radićeve, gdje dnevno prolaze tisuće i tisuće ljudi, da bi se otvorio u Dalmatinskoj, kojom prolazi više automobila nego pješaka.
Ferdinand knedle doživjele su ozbiljne probleme s lokalnim franšizerom koji, navodno, godinama nije plaćao režije. Osim problema s računima, Ferdinand knedle imale su zaista veoma loš proizvod.
Pileći fast food lokal na vrlo dobroj lokaciji u Preradovićevoj krenuo je s previsokim cijenama, pa je u startu antagonizirao potencijalne goste.
Dolcinotti je simpatična ali samo prosječna slastičarna . S prosjekom se više ne može uspjeti. Trenutno u Zagrebu dobro rade ili slastičarne-kafići koji drže puno alkohola, starinske slastičarne sa smiješno niskim cijenama ili tek nekoliko gastronomski relevantnih slastičarni poput nove verzije Magnolije i Jolie Petite Patisserie.
Ružmarin je bio primjer amaterski koncipiranog bistroa i roštiljarne na čijem se meniju nalazilo više od stotinjak jela najrazličitijih žanrova, što je, naravno, potpuna besmislica. U Ružmarinov se prostor uselio Batak.
Pizzeria ovog manjeg restoranskog lanca trajala je oko dvanaest mjeseci. Pizza nije bila loša.
4Burgers je bio slabo koncipiran lanac burger barova s krivo ciljanim marketingom i amaterskim burgerima. U 4Burgersu u Teslinoj otvorio se sushi bar SoHo
Ovaj inače posve nevažni lokal ostat će zapamćen po bizarnoj lingvističkoj inovaciji: ćevape su prozvali mljevenicima.
Proof je bio gromoglasno najavljeni “novi gastrokoncept” sa sendvičima, pizzama i navodno najboljim krafnama u gradu. Zatvorili su za manje od godinu dana. Sad se bave cateringom.
Prvi hrvatski hrvatski japanski restoran osnovan je u Kaptol Centru prije više od dvadeset godina. Prije desetak desetak preselio je u veliki lokal u Gundulićevoj. Lanjskog je proljeća Takenoko napustio Gundulićevu, navodno zbog previsokog najma, da bi uskrsnuo u jako atraktivno uređenom prostoru u Preradovićevoj.
Neuspjeh Le Kolača posljedica je niza loših okolnosti, od žestoke konkurencije u susjedstvu do notorne činjenice da Zagrepčani ne žele trošiti malo više novca na slastičarske kolače. Le Kolač nam nedostaje.
Ovo je sasvim drukčiji slučaj. Lari & Penati zatvorili su se poslije 14 godina uspješnog rada, zbog obnove zgrade poslije potresa. Trebali bi se ponovno otvoriti do kraja godine. Veselimo se.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
