ŠTO HRVATSKI TURIZAM MORA NAUČITI U ITALIJI Iako je Južni Tirol najbogatija talijanska regija, restoranske cijene nisu više nego na Jadranu. Naprotiv

Ovaj smo vikend proveli u Dolomitima u talijanskom Južnom Tirolu. Gotovo cijeli život u Južni Tirol poput mnogih Hrvata, jer smatramo da je taj dio Alpa najbolji za skijanje, i relativno je blizu Hrvatskoj. Južni Tirol povijesno je posebno zanimljiv. U pojedinim mjestima većina stanovnika priča njemački jer je regija pripadala Austro-Ugarskoj Monarhiji, a tek se nakon Prvoga svjetskog rata pripojila Italiji.

U visokim planinama Južnog Tirola vodile su se i neke od najbrutalnijih bitaka Prvoga svjetskog rata. I danas se tamo mogu vidjeti i posjetiti bunkeri na ekstremnim pozicijama u planinskim stijenama. Južni Tirol, regija prekrasne, ekstremne prirode, službeno je najbogatija regiji u Italiji. BDP po stanovniku je skoro 50 tisuća eura. Usporedbe radi, sicilijanski BDP je 20 tisuća eura, talijanski prosjek je 33 tisuće eura a hrvatski BDP je 22 tisuće. Oduvijek je poznato da sjever Italije debelo šiša siromašni jug po svemu. Ali razlike su drastične. Kako dakle izgleda turizam u najbogatijoj regiji Italije? I što se zapravo može naučiti od radišnih stanovnika Južnog Tirola?

Južni Tirol živi od turizma, ali ih turizam nije pojeo

Život u Južnom Tirolu može biti savršen. Priroda je prekrasna, a novca je očigledno puno. Južni Tirol se prirodno okrenuo turizmu, ali nije ugasio proizvodnju. O turizmu ne ovisi svaka pora njegova  društva. U čestim raspravama s istarskim ugostiteljima i vinarima vidi se da je proizvodnja gotovo svega ugašena, a protagonisti su se prebacili u rentijerstvo koje ne zahtijeva previše rada. Južnom se Tirolu to nije dogodilo. Rentanje apartmana uglavnom je sekundarni izvor prihoda. Brojna domaćinstva drže životinje i proizvode svoju hranu. U Južnom Tirou radi mnoštvo malih sirana, OPG-ova, ali i velikih proivzođača poput Senftera i Tita koji izvoze odlične suhomesnate proizvode izvoze po cijeloj Italiji. Tu je i golema proizvodnja jabuka i dosta poznatih vina. Proizvodnja u ostalim sektorima također je na visokoj razini, od drvne industrije do domaće proizvodnje žičara i tehnologije za žičare, do tvornice Moessmer koja radi više od 100 godina. Stanovnici Južnog Tirola pokazuju da turizam može biti društveno koristan i poželjan, ali ne kao aktivnost koje će pokopati sve ostalo. 

Cijelogodišnji turizam o kojem Hrvati pričaju, u Južnom Tirolu odavno žive

Južni Tirol je ostvario ono što svi naši političari samo pričaju. Cijelogodišnji turizam. Dio turizma ljeti postiže više cijene nego u skijaškoj sezoni. Dramatični Dolomiti privlače turiste cijele godine, ali cjelogodišnji turizam nikad se ne događa slučajno. U Južnom Tirolu nema rupa u turističkoj sezoni, ali nema ni ogromnih gužvi. Lokalne vlasti pažljivo upravljaju turizmom i osiguravaju balans. Prije nekoliko godina najavili su će cijelim nizom mjera smanjiti broj turista kako bi se očuvali priroda i život lokalnog stanovništva, raspoređujući broj turista na cijelu godinu. 

Cijene, cijene, cijene 

Dan poslije fantastične večere u Atelieru Moessmer zaputili smo se u Cortinu d’Ampezzo. Cortina je jedan od najljepših gradića Južnog Tirola, s opravdanim nadimkom planinski Monte Carlo. Cortina je vjerojatno jedno od najskupljih skijališta u ovom dijelu Europe. Prije Putinove invazije na Ukrajinu Cortinu su okupirali ruski oligarsi, a na cestama se uvijek može vidjeti milijune eura vrijednosti luksuznih automobila. Cortina će iduće godine po drugi put ugostiti zimske Olimpijske igre. Sve ovo upućuje na to da su cijene u Cortini adleko više od svih cijena u Hrvatskoj. U stvarnosti nisu. Već kratki obilazak Cortine pokazuje da ta destinacija pruža  vrijednost za novac kakva se na hrvatskoj obali ne viđa često. Vožnja žičarom do planinskog restorana, istom onom u kojoj se Roger Moore kao James Bond vozio u Samo za tvoje oči, stoji 20 eura. Sedam eura manje nego u Dubrovniku. A kad dođete na odredište dočeka vas vinski bar s vjerojatno najljepšim pogledom na svijetu. U takvom baru, u koji se namirnice mogu donositi samo žičarom, vino na čaše stoji 5 eura, dok je skuplje vino 7 eura. Ogromni tostevi koje smo pojeli sa vrlo dobrom šunkom stoje 8 eura, a pomfrit je 6 eura. Konkretniji obroci poput rižota, tjestenina i bifteka ne prelaze cijenu od 39 eura, a oni najjeftiniji su dvadesetak. U najskupljem mjestu u najbogatijoj pokrajni u Italiji rižoto ćete dakle platiti manje nego u Malinskoj na Krku. Ponuda i potražnja je očigledno nešto što su stanovnici Južnog Tirola usavršili. 

Radno vrijeme trgovina

Prije nekoliko mjeseci razgovarali smo s jednim od najuspješnijih ugostitelja u Dalmaciji, koji nam je rekao da veliki supermarketi ubijaju ponudu ugostiteljskih objekata. Njegove riječi su bile doslovne: “Ako supermarket radi do deset, jedanaest navečer ili do ponoći i nudi jeftinu gotovu hranu s jeftinim alkoholnim pićima, nitko od naših turista neće ići u konobu ili restoran. Uzet će najjeftiniju opciju i zaobići ugostiteljsku ponudu koja se tako uništava.” U Južnom Tirolu male trgovine rade do 19:30 navečer i to dvokratno. Nema velikih supermarketa koji bi zauzeli pola sela. Turisti koji dođu u Južni Tirol moraju pametno rasporediti vrijeme ili na večeru otići u lokalni restoran. Što naravno ugostiteljima daje prostora za nešto niže cijene od naših. 

Izgled i uređenost građevinskih objekata

Dođete li u Cortinu vidjet ćete da sve kuće prate određeni planinski stil. Nema modernističkih vila koje se ne uklapaju u prostor i vrijeme. Dođete li u neki gradić na jadranskoj obali odmah vas zateknu moderne novogradnje agresivnih ravnih linija i sivo-crnim bojaa koje nemaju nikakve veze s tradicijom sela u kojem se nalaze, a jedino što signaliziraju jest da su namjenjene samo turistima i iznamljivanju apartmana. Zanimljivo je i što se ostali igrači na tržištu, pogotovo korporacije, pridržavaju određenih pravila. Svaki market koji smo vidjeli pronašao je dizajn kojim se uklopio u selo. Primjerice Spar u Brunicu nema prepoznatljive žarke crveno-zelene boje koje se uočavaju s nekoliko kilometara već  tamnosmeđi logotip, a cijela je trgovina u drvu kako bi se uklopila u planinski ambijent. Brunico je pun novogradnje inspirirane tradicionalnim stilom.  Godišnji odmor u takvom okruženju puno je ugodniji nego u apartmaniziranim naseljima.

Naravno da je simbioza turizma, proizvodnje i lokalnog stanovištva puno kompleksnija tema od nekoliko opisanih točaka u ovom tekstu. Ali Hrvati tamo već površno, u samo nekoliko sati vožnje mogu vidjeti turizam može izgledati kad se odrede racionalna i jasna pravila razvoja. U takvom okruženju svi profitiraju. Lokalni proizvođač ima kome prodati svoj proizvod, hoteli i apratmani mogu držati dobru cijenu tijekom cijele godine, a stanovništvo može imati normalan život na jednoj od najpoznatijih svjetskih turističkih destinaija, u najbogatijoj regiji u Italiji.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.