Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Industrija jakih pića još pamti i osjeća posljedice carinskog rata prethodne administracije Donalda Trumpa. Prije sedam godina industrije jakih pića s obje strane Atlantika postale su kolateralne žrtve prilično nepromišljenog poteza čiji je cilj više bilo pokazivanje ega jednog čovjeka (i njegovih pulena) nego osmišljene ekonomske i političke strategije.
Već je tada brzo postalo jasno da je Trumpovim potezom ozbiljno uzdrmana i američka industrija jakih pića. Točnije, američka industrija i cijela američka barska scena, dakle upravo oni u čiju je zaštitu navodno i podignut taj carinski sustav.
Dizanje cijena smanjilo je uvoz robe iz Europske unije, ali i blokiralo izvoz iz SAD-a stvarajući rupu na tržištu koji nije imalo što popuniti. I jedini efekt tog carinskog rata ostala je upravo ta ozbiljna financijska rupa.
Argumenti za nametanje carina bili su manje više sažeti u America first, ideju da će se povećanim carinama potaknuti tržište SAD da više troši domaće proizvode. Da se poslužimo slikovitim opisom, idejom da će Amerikanci manje trošiti škotske whiskyje i više konzumirati američke bourbone. Nadasve djetinjasta ideja, koja nije naš slikoviti prikaz. Ovu je izjavu doista bubnuo tadašnji državni tajnik.
Godine 2022. carine su uklonjene, ali nije se sve vratilo na staro jer se svjetsko tržište počelo mijenjati. Potrošnja od tada doslovno neprekidno pada. Za neke je to i tragičan pad.
Danas smo svjedoci novih carinskih ratova nove i još agresivnije Trumpove administracije. Jasno, čim su SAD podigle svoje carine, pogođenje zemlje odgovorile su istom mjerom. Kanadski distributeri su promptno, doslovno preko noći uklonili sav alkohol čiji su proizvođači ili vlasnici kompanije registrirane u SAD. Priča s Meksikom pak daleko je kompliciranija i dalekosežnija.
Zanimljivo je kroz povijest pratiti utjecaj carinskih i poreznih odluka SAD na njihovu domaću industriju. Jedan od prvih zakona novostvorenih Sjedinjenih Država krajem 18. stoljeća bilo je uvođenje carina na uvoz svih dobara koja su s brodovima dovožena u Ameriku s Britanskih Kariba. Ideja je i tada bila jasna; ono što je Trump propovijedao i za prošlog mandata: America first!
Tadašnja vlast i čelnik SAD George Washington blokirali su trgovinu mrskih im neprijatelja Britanaca. Problem je nastao kad se shvatilo da dobar dio gospodarstva ovisi o uvozu robe od tih istih Britanaca. Jedan od najvećih udaraca i tada je pretrpjela industrija jakih pića. Do Washingtonovih carina, naime, najvažnije američko jako piće bio je rum. Nekoliko stotina destilerija u južnim američkim saveznim državama proizvodi goleme količine ruma, rum je djelomično bio i platežno sredstvo (jednako kao i životinjske kože). I odjednom, preko noći, više nije bilo britanske melase, glavne sirovine za destilaciju.
Zbog toga se ugasilo mnogo destilerija, a one preživjele prešle su na novu sirovinu – žitarice. Tako je nastao je američki whiskey i upravo slijedom tih događaja whisk(e)y je postao ključni destilat Amerike, a bourbon danas nosi i status nacionalnog simbola koji mu je Kongres dodijelio 1964. godine.
Za ne povjerovati, na pritužbe američkih kompanija industrije jakih pića na današnje nove carine i njihove moguće posljedice, jedan od argumenata Bijele kuće bio je: “Pa da nije bilo carina ne bi bilo ni bourbona. Ove će carine stvoriti još veću ikonu.”
Ono što umni savjetnici predsjednika Trumpa očito ne znaju ili ne žele znati, jest da industriju jakih pića SAD uz RTD (Ready to drink) pića na nogama drže ni manje ni više nego meksičke tequile. Rezultati nekoliko velikih analitičarskih kuća to naglašavaju velikim slovima, još od kraja prošle godine.
Prodaja whiskyja u SAD ozbiljno pada, podjednako američkog i uvoznog, oko 4 posto godišnje. I dalje je značajna, ali whisky više nije naprodavaniji proizvod. Zapravo čitavo tržište destilata stagnira ili blago pada.
Tequile također stagniraju, ludi rast je zastao i meksički proizvođači imaju problem viškova (o čemu smo nedavno pisali). Ali stagnacija znači i da tequile ne bilježe pad! Sad samo zamislimo situaciju da zbog carina stane uvoz tequile iz Meksika. Ili se, ako ništa drugo, ozbiljno obruši.
Veliki broj brandova tequila u rukama je vlasnika s adresama u SAD, koji plaćaju poreze u SAD. U lancu stradavaju i distributeri, prijevoznici, trgovine, barovi i tako redom. Svi oni pune američki proračun. Bez njihova prihoda nema ni punjenja proračuna. Računica jasna kao dan. Osim ako Trumpova administracija ne misli da će odjednom rijeke potrošača tequila preći na bourbone?
Ovdje se moramo prisjetiti notorne američke Prohibicije koja je trajala od 1920. do 1933. godine. Donošenje Zakona o zabrani proizvodnje, uvoza, transporta i prodaje alkoholnih pića prošlo je trnovit put. Zakon su protestanski aktivisti gurali i pripremali još od kraja 19. stoljeća, a sama procedura donošenja trajala je gotovo dvije godine. Ukidanje Prohibicije trajalo je sve u svemu nekoliko tjedana. Razlozi su bili jednostavni: zabranom je rasla potražnja za alkoholom i bujalo je crno tržište, a Amerikanci su sve više trošili na alkohol. Ali ključni razlog je što od svega toga Država nije imala ništa osim proračunske rupe, manjka prihoda od legalne trgovine alkoholom.
Sadašnji potezi carinskih blokada kojima je deklarativni cilj jačanje američkog gospodarstva, u konačnici bi mogle imati isti rezultat kao Prohibicija. Stradat će i poljoprivreda i dugi niz drugih grana američkog gospodarstva koje čine ogroman dio BDP-a.
Mislite da su alkoholna pića nebitan faktor u carinskom ratu?
E, pa upravo je pred koji dan s Indijom dogovoreno spuštanje indijskih carina na američke bourbone za 50 posto (do sada su bile golemih protekcionističkih 150 posto). Indija je najveće svjetsko tržište alkoholnih pića koje popije doslovno jednaku količinu alkohola kao ostatak svijeta. Je li to ono rezervno rješenje s početka?
Kako god, carinski rat na kojem Trump toliko inzistira ostavit će primjetnu proračunsku rupu i poprilično devastirati industriju jakih pića u SAD.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
