GOŠĆA IZ NIGHTMARE STAGEA U najboljem zagrebačkom steakhouseu svjedočili smo neobičnom ponašanju gošće kakve, zapravo, ne bi trebalo puštati u restorane

Željko Malnar, veliki majstor brutalnih televizijskih ispada, ironičnih eskapada i apsurdnih dijaloga, dovodio je svoje goste u prapodcastu Nigthmare Stage u stanje krajnje neugode, ali i gadnog razotkrivanja. Nightmare Stage postao je masovno popularan zato što je izvlačio najgore iz karaktera svojih gostiju.

Željko Malnar umro je u srpnju 2013. godine. Danas, trinaest i pol godina kasnije, u pojedinim se hrvatskim lokalima i dalje reproducira duh teatra apsurda i ironije Nightmare Stagea, samo što je ta apsurdna ironija autentična, iskrena, spontana i neglumljena za razliku od visoko stiliziranog Nightmare Stagea našeg dragog pokojnog prijatelja.

Danas smo u Marbleu, najboljem zagrebačkom steakhouseu (recenziju objavljujemo ujutro), svjedočili dramoletu za susjednim stolom; nismo mogli prečuti što se događalo jer je glavna zvijezda dramoleta bila preglasna.

Dakle, u ponedjeljak oko 16 sati u Marble je ušao jedan par, mlađi ljudi, koji je sjeo odmah kraj nas. Gospođa se upustila u dugi razgovor s konobaricom, koja zaslužuje Nobelovu nagradu za strpljenje. Dama je, dakle, prvo pitala za sve moguće steakove i zatražila da vidi meso, pa su joj donijeli dasku sa solidnim izborom steakova da ih pregleda.

Zatim je rekla da ona ne bi htjela jesti predebele steakove. Pa je rekla da joj se ne sviđa prevelika količina bijele masnoće na jednom rezu. Pa je pitala može li bilo koji od rezova koje joj je konobarica prezentirala dobiti tanji, jer je meso koje je negdje ranije jela bilo tanje. Konobarica je objasnila da je vjerojatno jela ramsteak ali da ga u restoranu trenutno nemaju. 

Pa se gošća nekoliko minuta raspitivala odakle se nabavlja koji komad govedine i je li ono što im prezentiraju zaista ono što pripremaju, konobarica je ponudila da pogledaju i kuhinju u kojoj pripremaju steakove. Pa se narednih nekoliko minuta dvoumila da li da uopće naruči steak jer “ne želi da joj iz mesa curi krv”. Konobarica je uljudno objasnila da iz odležanih steakova koje peku u restoranu ne teče krv nego se radi o crvenom mesnom soku, ali je gošća iz Nightmare Stagea i dalje docirala o krvi. Konobarica je ponudila razne stupnjeve pečenja steaka, sve do well done, ali gošća iz Nightmare Stagea na kraju je zaključila da i nije posebno gladna i da bi bilo bolje da naruči steak samo za svog partnera, koji je sve to vrijeme pristojno šutio. Valjda mu je bilo neugodno. Kako je zapravo završila narudžba više nismo mogli pratiti.

Ali ovako oholo maltretiranje restoranskog osoblja nismo vidjeli već milijun godina baš nigdje u Zagrebu. Kao što smo više puta napisali, gosti definitivno nisu uvijek u pravu. A gosti koji idu na ručak u steakhouse, ali ne žele debeli komad govedine, traže da im se steak prereže na pola i ne žele znati da iz steakova ne curi krv nego mesni sok, zaista ne bi trebali jesti u restoranima, a osobito ne u steakhouseima.

Gošća iz Nightmare Stagea kraj koje smo danas sjedili, jednako je društveno neprihvatljiva kao i najgori konobari u najgorim krčmama. Restorani, razumljivo, ne mogu birati goste. Ali kad bi mogli, gospođi iz Nightmare Stagea trebalo bi trajno zabraniti ulazak u restorane.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.