Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas 9. veljače obilježava se Svjetski dan pizze. Masovnije obilježavanje Svjetskog dana pizze počelo je 2000. godine u Sjedinjenim Državama i proširilo se po cijelom Zapadu. Premda hrvatska scena pizze u zadnjih pet godina doživljava snažan napredak, velika većina hrvatskih pizzerija i dalje peče grozne, loše ili poluloše pizze. Evo glavnih razloga.
1. Pizzerije prekratko fermentiraju tijesto, koriste loše brašno i zastarjele tehnike fermentacije. Bez vrhunskog tijesta nema vrhunske pizze. Neke od popularnijih zagrebačkih pizzerija i danas prodaju gnjecave, spužvaste i palačinkaste pizze, što je gastronomski neprihvatljivo. A mnoge pizzerije srednjeg i nižeg ranga isporučuju pizze koje podsjećaju na pizza cut žanr, koji bi trebalo izbjegavati po svaku cijenu ako baš niste počeli kolabirati od gladi.
2. Pizzerije, uključujući mnoge skuplje, i dalje koriste veoma loše sastojke. Rajčice San Marzano, ključne za klasične pizze, upotrebljavaju se u najviše pet posto hrvatskih pizzerija (ili manje). Bolje bivolje mozzarelle i burrate još su rjeđe. Pravog, odležanog parmezana na hrvatskim pizzama uglavnom nema, kao ni dobrog pršuta. Lažni tartufi i ulje od tartufa šire se brzinom virusa gripe po raznim “fancy” pizzerijama, a skandalozno malo pizzerija upotrebljava hrvatsko maslinovo ulje, jer su talijanska patvorena maslinova ulja značajno jeftinija.
3. Recepture za pizze ne mijenjaju se desetljećima, pa su postale dosadne. Osim Franko‘sa, Al Dentea ,Primizie, Ruspantea i još najviše desetak lokala, hrvatske su pizzerie beskrajno šablonizirane; baš kao da je netko nekim nevidljivim dekretom hrvatskim pizzaiolima zabranio pravo na maštu i kreativnost.
4. U Zagrebu se sve više prodaju one grozne fast food kvazi pizze poput Domino’sa i Doda. Uistinu više vrijedi kupiti zamrznutu pizzu u supermarketu nego naručiti nešto od Domina ili Doda.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
