Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U petak popodne u Agli Amici, jednom od najboljih restorana u Italiji i šire, naručili smo butelju Rebule Pettarin čuvene friulanske vinarije Miani koju je stvorio pomalo ekscentrični vinogradar i vinar Enzo Pontoni ( Miani je djevojačko prezime njegove majke). Miani (Pontoni) se, uz Joška Gravnera, smatra najvećim i najznačajnijim vinarom sjeverne Italije do Valpolicelle, i jednim od najboljih europskih vinara uopće. Rebula Pettarin iz 2021. bila je briljantna, suzdržana u kontroli goleme energije, elegantna, zrela, svježa i mineralna, s virtuoznim menadžmentom hrasta.
Prethodni smo dan proveli s Marjanom Simčičem, najvažnijim slovenskim vinarom. U Simčičevu smo podrumu probali najmanje pedesetak vina. Simčičeva Rebula Opoka iz 2021. definitivno nije lošija od Mianijeve Rebule Pettarin iz iste berbe, premda je značajno drukčija u stilu; vibrantnija, razigranija i slanija, s manje utjecaja drva. No, obje su esencijalne, prebogate i posve jedinstvene.
Simčič se, dakle, ravnopravno može uspoređivati s Pettanijevim Mianijem, vinarijom o kojoj je Robert Parker prije četvrt stoljeća dok svijet još nije poznavao vina iz Friulija i Brda, pisao potpuno neumjerene ali zaslužene hvalospjeve. Ta činjenica najtočnije govori o razini kvalitete koju je Marjan Simčič postigao u posljednjih pet godina i koja je uglavnom neusporediva, na razini cijelog portfolia a ne pojedinog vina, s bilo kojim drugim vinarom s ovih prostora.
U četvrtak oko tri parkirali smo u dvorištu Simčičeve vinarije i obiteljske kuće u selu Ceglo, par kilometara iznad talijanske granice koja se i puno prije Schengena prelazila bez pokazivanja dokumenata: u Brdima i Colliu nema ni policije a kamoli carinika. Pošto su nam Valerija i Marjan Simčič pokazali novu kušaonicu koja se još uređuje, s idiličnim pogledima na krajolik Goriških brda, spustili smo se u podrum gdje smo, dakle, kušali bezbroj uzoraka iz posljednje dvije berbe.
Mlada vina iz 2024. koja će se pod etiketom Classic puniti za koji mjesec zrela su, svježa i prepoznatljivo mineralna. Vina za višu Simčičevu liniju Cru Selection, autoritativno pokazuju da je riječ o izvanrednoj berbi koja je, kao i u hrvatskim vinogorjima, kvantitativno podbacila: “Imali smo dvadesetak posto manji urod,” rekao nam je Simčič dok smo obilazili brojne veće drvene bačve u kojima se nalaze nova Cru Selection vina.
Zatim smo se popeli do budućih Opoka, najviše Simčičeve linije. Opoke iz 2024. i 2023. koje će doći na tržište za nekoliko godina, senzacionalno su bogate, zrele, voćno mineralne i čvrsto, gotovo šampanjski strukturirane. I drastično se međusobno razlikuju: sauvignon vert s jednog položaja i sauvignon vert s drugog položaja doimaju se kao dva različita vina. Isto vrijedi i za nekoliko sauvignon blanca iz različitih vinograda ili s različitih pozicija u istom vinogradu. Ovakva terroirska distinktivnost podsjeća na vrhunske burgundske vinarije. U podrumu smo probali i nekoliko potencijalno odličnih crnih pinota, kao i Numerals, najnedostupnije Simčičevo vino koje odležava u posudama od terakote. Numeralse, crni i bijeli, potpisuje Leonardo Simčič, Marjanov i Valerijin 27-godišnji sin, po kojem je Simčič nazvao svoje genijalno slatko vino. Leonardo se preša manualnom prešom i traje doslovno milijun godina.
Poslije tastinga, na večeri kod osebujne chefice Antonije Klugmann probali smo prvu berbu Leonarda, onu iz 1997. godine, koja je danas u tinejdžerskoj fazi. Nakon dvosatnog kušanja u podrumu vratili smo se u staru kušaonicu, gdje smo probali vina iz linije Opoka, nazvane po jedinstvenoj geološkoj podlozi koja se sada nalaze na tržištu.
Opoka Rebula iz 2021. mišićav je i elegantno vino, koje traje veoma dugo. Izrazito je intenzivno, puni usta i izaziva lučenje sline, što je kompliment: vrhunski šampanjci izazivaju isti efekt. Opoka Rebula iz 2021. koja može trajati još dvadesetak godina, dramatično je mineralna, slana, i sadrži sortno netipične voćne elemente poput aroma i okusa zrele ljetne breskve.
Potpuno suhi Sauvignon vert iz 2021. koji je dobio 95 bodova kod Jamesa Sucklinga i Luce Gardinija, prebogato je a opet vibrantno i svježe kremasto vino koje pleše u ustima i traje jednako dugo kao klasična slatka vina. Sauvignon vert zapravo je tokaj, no taj se naziv više ne koristi, a sauvignon vert spada u obitelj sauvignona skupa sa sauvignonom blanc i sauvignonom gris.
Chardonnay Jordano iz 2022. rijedak je primjer nefrancuskog chardonnaya koji se može uspoređivati s burgundskim premier cru i grand cru vinima: Jordano iz 2022. asocira na Corton Charlemagne ali i na Mersault, uz prepoznatljivu električnu mineralnost opoke iz Brda. Sauvignon blanc iz 2023. stiliziran je u duhu ranijih Silexa i Pur Sanga prije no što je Didier Dagueneau stradao u avionskoj nesreći, iako ima više alkohola od tih genijalnih loirskih vina. No, alkohol se u Simčičevim vinima uopće ne osjeti. Zato se osjeti koncentracija. Na kraju smo se vratili na uzorak pinot noira iz bačve iz 2023. godine, na koji je Marjan Simčič opravdano ponosan. Riječ je o jednom od potencijalno najimpresivnijih crnih pinota izvan Burgundije.
Marjana Simčiča upoznali smo u ranim devedesetim godinama, kad je tek preuzimao obiteljski posao. Njegova smo vina redovito pili još u Klubu književnika u vrijeme dok se Klub književnika ubrajao u bolje zagrebačke restorane, kao i u Klubu Maksimir. Od 2006. godine posjećujemo Simčičevu vinariju u Ceglu pa smo uživo svjedočili rastu njegovih vina. Marjan Simčič danas je, ne samo zato što je njegova rebula izdržala usporedbu s Mianijem, jedan od vodećih europskih vinara. O tome govori činjenica da smo u vrlo mnogo europskih restorana s dvije i tri Michelinove zvjezdice, od Lisabona preko Madrida i Barcelone do Kopenhagena i Berlina, vidjeli Simčičeva vina (talijanski se restorani podrazumijevaju). Simčičev status nije upitan i o njemu nema smisla raspravljati.
Važno je, međutim, zapitati se kako je Marjan Simčič postigao taj neupitni internacionalni status. Odgovor je prilično jasan i zapravo jednostavan. Marjan Simčič beskrajno je profesionalno ambiciozan: on želi proizvoditi najbolja moguća vina. Marjan Simčič beskompromisan je i dosljedan. Iako se nigdje ne hvali imidžem prirodnog vinara, Simčič već godinama provodi biodinamičke procedure. Podrazumijeva se, naravno, da vina fermentiraju isključivo s autohtonim vinogradskim i podrumskim kvascima. Simčič ne kupuje kvasce.
Treće, Marjan Simčič strahovito je precizan. Poslije pedesetak uzoraka morali smo priznati da ni jedno njegovo vino, ni ono najjednostavnije, nije prazno ni obično. Svako je puno okusa, a različite se linije razlikuju intenzitetom i duljinom okusa i aroma. Četvrto, Simčičevi su prinosi minimalni. Za najviše linije ne prelaze 20, maksimalno 25 hektolitara po hektaru. Simčič i dalje koristi veoma stare vinograde: jedan ima čak 96 godina, a više vinograda približava se šezdesetom rođendanu.
Peto, Simčič stalno istražuje inovativne tehnike, kojima će proizvesti još bolje vino. Na kraju tastinga u podrumu probali smo jedno crno i dva bijela vina koja dozrijevaju u tonneauxu (bačve od 500 litara) od deset godina sušenog slavonskog hrasta. Bačve uopće nisu paljene. Vina se doimaju ekstremno čisto: dobila su najbolje iz razmjerno malog drva, bez okusa i mirisa hrasta. Marjan Simčič sila je prirode, jedan od onih ljudi koji mijenjaju svijet oko sebe. Simčič ga mijenja vinima. Simčičeva se vina, srećom, već tridesetak godina prodaju u Hrvatskoj. Trenutno ih distribuira zagrebački Acrobat.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
