Kad smo nazvali jednog našeg poznanika koji živi na osječkom području i nije previše povezan s gastronomijom, pitali smo ga za preporuku restorana u Osijeku. Iz prve je ispalio da je Crna Svinja dobra i da zapravo često tamo jede.
Zatim smo nazvali restoran i upitali imaju li za subotu jedan stol za dvoje. Glas s druge strane linije nije zvučao previše uvjerljivo. Napomena je bila da smo trebali puno ranije zvati za vikend, ali da se možda možemo ubaciti između dvije grupe gostiju. U dobrim restoranima koji brinu o svojim gostima gotovo se uvijek može pronaći stol u kratkom vremenu.
Naš poznanik ni voditelj restorana nisu lagali. Čepinska Crna Svinja bila je puna do gotovo zadnjeg mjesta, a stolovi koji nisu bili popunjeni pripremali su se za rezervacije većih grupa. Crna Svinja je ekstremno popularna iz nekoliko razloga. Lokacija Crne Svinje je uistinu dobra i pomalo podsjeća na country club. Iluziju narušavaju samo veliki proizvodni pogoni suhomesnatih proizvoda.
Ambijent je moderan, prostran i ugodan. Unutrašnjost restorana možda malo previše podsjeća na halu, ali to nam nije previše smetalo s obzirom na vrlo dobro uređenje i atmosferu. Crna Svinja je, ukratko, odraz moderne i nove Slavonije, što se odražava i u jelovniku koji je, prirodno i pametno, oda crnoj slavonskoj svinji, ali i vrlo širokom ostatku menija.
Mi smo se ipak fokusirali na CSS. Što je ispalo fantastično barem što se tiče prvoga jela. Maleni uštipci od crne svinje moderna su i strahovito ukusna interpretacija klasičnih ćevapčića. Ovdje se vidjelo kako Crna Svinja zna s mesom i zna kako ga prezentirati. Sočni uštipci imali su odličnu teksturu, blagi rumenkasti presjek kakav treba biti i optimalnu masnoću bez iritacije i osjećaja da ste pojeli banalno jelo. Ostale komponente na tanjuru s uštipcima prilično su dobro funkcionirale.
Pečeni krumpir dobio je potrebnu hrskavost uz krušne mrvice i bio je zapravo vrlo dobar, dok je umak na bazi vlasca i vrhnja bio dobar kontrast žestokim uštipcima. Pa su nakon ovog tanjura naša očekivanja za dalje naglo porasla. Glavna jela naručili smo s jesenskog jelovnika. Odlično je što su se i masovniji restorani okrenuli sezonalnosti. Ali naredni tanjuri bili su neujednačeni. Znanje o mesu vidjelo se i na glavnim jelima. Lungić crne svinje bio je ekspertno pečen i putrasto mekan bez jedne jedine žilice.
Ali umak s kojim je došao bio je ispod prosjeka, masnoća se u njemu odvojila i nije imao nikakvog okusa. Čips od krumpira bio je prosječan, a prokulice izrazito neinspirativne. Crna Svinja je doslovno samo skuhala prokulice, stavila na tanjur i poslužila. Šteta. Trgana janjetina u panko mrvicama s umakom od kiselog mlijeka zvučala nam je kao atraktivno jelo. I ovdje se pokazuje da Crna Svinja zna s mesom, čak i kad to nije crna slavonska svinja. Janjetina je bila na visokoj razini, ali ostalo baš i nije.
Kroz cijeli umak od kiselog mlijeka previše je dominirala limunska kiselina koja se osjećala sa svakim zalogajem. I s tom tehničkom greškom riječ je o dobrom jelu. Crna Svinja je dobar restoran koji lako može ispraviti greške. Njihova najjača strana je što zaista zna cijelu proceduru rada s mesom mesa. Sad joj nedostaje još učenja o kuhanju. Što u velikim formatima gdje u istom trenutku može jesti stotinjak ljudi nije najjednostavniji zadatak. Međutim, meso koje Crna Svinja nabavlja i priprema to zaslužuje. Servis je na razini zadatka, jedino bi zaista trebao točiti vina pred gostima. Vina su dobra i izbor na čaše uopće nije loš. U Crnu Svinju bi se rado vratili sljedeći put kad se nađemo na ovom području.
HRANA +3 VINO 3 SERVIS -4 AMBIJENT -4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.