Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Pelješki most je na neki način postao znamenitost sam po sebi, ljudi se dolaze fotografirati, provozati preko njega… U takvom scenariju obično se malo i produži po Pelješcu, a samo desetak kilometara od mosta, u Putnikoviću, nalazi se Muzej vinogradarstva i vinarstva, otvoren lani kao prvi takav muzej u Hrvatskoj. U međuvremenu je ove godine i Dubrovnik dobio Muzej vina. Ideja za ovakav muzej u sklopu Poljoprivredne zadruge Putniković nastala je tamo još 2012. godine, a onda se deset godina radilo na njenoj realizaciji.
Krajnji rezultat je stvarno dobar, definitivno mjesto za posjetiti svakome koga zanima povijest vinove loze i vina na ovim područjima, ali i sama povijest Pelješca, teško odvojiva od loze i njenih produkata. Zgrada muzeja zapravo je najdominatnija lokacija u čitavom Putnikoviću, arhitektonski je moćna, teško je naći drugu riječ.
Ono stvarno zanimljivo nalazi se u unutrašnjosti, kroz tri kata na 800 kvadratnih metara. Kroz izloške se prije svega prezentira način obrade loze i proizvodnje vina, ima tu preša i nekoliko stoljeća starih. Onaj pravi težački dio prezentiran je i kroz alate koji su se koristili, a starijima među posjetiteljima bit će zanimljive stare ručne prskalice za tretiranje vinove loze. Jer tko je jednom stavio na sebe, zna koja je to pokora ručno prskati lozu. Ne radi se tu ni o starim tehnikama, tek je malo više od trideset godina prošlo od vremena kad je to bila dominantna tehnika zaštite biljke. Na prizemnom djelu s alatima je i dio na kojem su prezentirane sorte koje se tradicionalno uzgajaju na Pelješcu, uključujući i najpoznatiji plavac s Dingača.
Prvi kat namijenjen je onima koji vole povijesne dokumente, i tu ima svega, najstarije izložene knjige i dokumenti datiraju u 17. stoljeće. Kad razgledavate prostor s nekim kome je lingvistika primarno zanimanje, onda naučite i kako jezik Pelješca tog vremena uopće nije toliko različit od današnjeg kad se uzme u obzir četiri stoljeća razlike i nekoliko sustava i država koje su kroz to vrijeme bile na ovim prostorima. Nekako ipak najzanimljivije bilo je čitati dokumente s kraja 19. stoljeća pisane u doba masovne peronospore i filoksere, koje su bile jedan od okidača velikog iseljavanja iz Dalmacije. Čisto da se ne zaboravi, uvoz vina bio je drugi okidač, službeni Beč je na štetu dalmatinskih težaka dopustio povlašten uvoz talijanskih vina.
Drugi kat je zapravo prikaz vremena, s izlošcima koj prikazuju nekadašnji život u prošlosti na Pelješcu. I u seljačkim obiteljima, ali i u građanskima, koje su zbog pomorske tradicije uvijek živjele na Pelješcu. Definitvno se može vidjeti razlika u životu ova dva društvena sloja.
Dakle, Muzej vinogradarstva i vina svakako je mjesto koje bi dublji ljubitelji vina morali posjetiti ako su u blizini. Smirenost unutrašnjosti Pelješca, tako različita od ljetne gungule obale, nosi i neki mir sam po sebi. Ono na čemu bi Poljoprivredne zajednica Putniković dodatno trebala poraditi je poboljšavanje ponude i usluge u popratnom lokalu u sklopu Muzeja. Jer izbor vina je izuzetno slab, a i to što drže djelatnici ne znaju gu dodatno pojasniti. Izbor vina za kupiti za poklon je solidan, može se naći većina poznatih peljeških vina, ali ne bi bilo zgoreg omogućiti da se dio vina proba u lokalu. Jer pozicijski i atmosferom definitivno bi se i malo duže moglo zadržati posjetitelje u Muzeju. Za kraj, cijena posjeta je tri eura po osobi, a i lokal je krajnje jeftin za jadranske prilike, čaša vina dođe dva eura.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
