MIRO PAR Žalosno je što Zagreb nema nijedan lokal specijaliziran za poslovne doručke

U Zagrebu je, moguće ste primijetili, jako malo mjesta na kojima se može pojesti bilo kakav doručak a kamoli poslovni, pa ljudi koji su ipak upoznati s važnošću tog obroka isti su prečesto prisiljeni jesti iz škarnicla u hodu, tramvaju ili dok nepomično sjede u autu za vrijeme učestalih zagrebačkih prometnih gužvi.

Takav doručak, bez obzira na to što se svi slažemo da je taj prvi obrok u danu bitan jer pokreće metabolizam i mozgu daje prijeko potrebnu energiju za rad, bilo bi možda ipak bolje preskočiti. Nisu naime znanstvenici mislili baš na takav usputni obrok kada su rekli da je zdravo… 

S obzirom na to da u Zagrebu općenito nedostaje takvih lokala, logično je da nema onda ni onih prikladnih za doručak koji ću ovom prilikom nazvati “poslovnim”. Poslovnjaci su  zbog te slabe ponude odlučili preskakati doručak ako ujutro imaju neki važan sastanak. Za dogovore te vrste počeli su se nalaziti tek u doba gableca ili ručka… Što je, uzgred kazano, prava šteta jer je doručak, između ostaloga, mnogo ekonomičniji od ručka. Ne samo da je nesporno financijski isplativiji već i ne zahtijeva toliko puno vremena za organizaciju i jelo, a što svaki pravi biznismen itekako zna cijeniti jer je vrijeme, poznato je, novac. A ručak je – da citiram Gordona Gekka, personifikaciju okorjelog biznismena i uzora mnogih domaćih Wannabeja – za slabiće!

——-

Elem, poslovni ručkovi postali su tako u nedostatku adekvatnih mjesta za doručak gotovo obavezni ritual pri uspostavljanju i održavanju poslovnih odnosa. Simboliziraju postizanje bližeg povjerenja između poslovnih partnera, a kroz druženje na tom ručku bolje se upoznaju sa svojim poslovnim partnerima.

Sve to je, eto, mogao biti i doručak. Samo bolje!

Posljednja prilika za to bila je krajem 2008. godine u doba Velike krize. U Hrvatskoj su se tada ukinule narudžbenice i jako ograničila uporaba korporacijskih kartica. Neki ozbiljni restorani doslovno su bankrotirali zbog ukidanja narudžbenica i limitiranja troškova na kompanijskim karticama. Poslovni ručkovi koji su do te godine znali trajali satima i nitko se nije pitao koliko se na njima troši, odjedanput su se sveli u razumne okvire koji su iz perspektive tih ranijih godina djelovali prilično jadno. Više naime nikome nije padalo na pamet da tijekom poslovnog ručka naručuje vina od par stotina eura, a mnogi mlađi poslovni ljudi počeli su se i suzdržavati od alkohola što je ranijih godina bilo gotovo nezamislivo.

Poslovni doručak međutim ni tada nije uspio preuzeti primat nad ovakvom vrstom sastanaka. Jednostavno se na tržištu nisu pojavili ugostiteljski objekti koji bi se donekle specijalizirali za taj dnevni obrok, iako slične primjere susrećemo diljem Europe a SAD da evo ni ne spominjemo. Primjerice, jedno od najpopularnijih mjesta za poslovne ručkove u Zagrebu jest Bistro Vukušić na Slavonskoj aveniji, jer se nalazi između stotina i stotina ureda pa ljudi ne moraju gubiti vrijeme na vožnju do centra grada. Isto vrijedi i za Zelendvor na zagrebačkom zapadu. Kao idealni restorani za poslovni ručak iskristalizirali su se i Carpaccio, Vinodol, Theatrium, Bistro Esplanade i Tekka. Ne nedostaje dakle izbora za održavanje poslovnog sastanka zakazanog za popodnevne sate. S druge pak strane, ona jutarnja alternativa takvim sastancima nudila je jedno vrijeme samo onaj Eggspresso koji je toliko puta mijenjao lokaciju da su ga njihovi gosti u jednom trenutku jednostavno prestali pratiti, i hotelske doručke u Esplanadi ili Westinu na kojima gosti hotela ipak mogu malo smetati. Nije dakle ni čudo da koncept poslovnog doručka s ovakvim siromašnim izborom lokacija za konzumaciju najvažnijeg obroka u danu, a koji je mogao postati i najvažniji u poslovanju, nikad nije zaživio. Neće zaživjeti, uzgred kazano, ni sada kada su se pojavili lokali poput Brooma 44 ili Sala na Dolcu, koji istina imaju bogatu ponudu jela za doručak, ali tamo je ipak poslovni sastanak primjereno organizirati samo ako je posao kojim se bavimo uljepšavanje fotografija za Instagram. Svaka druga djelatnost, a pogotovo one neke starinske koje zahtijevaju i određenu razinu ozbiljnosti, teško da će poslovno dobro proći uz žitarice i smoothie.

Boogie lab je, evo upravo sam se sjetio, možda najbliži lokalu koji bi bio prikladan za tu vrstu sastančenja i jutarnjeg sklapanja poslova, pa možda donekle i Kavkaz kod HNK, ali oba lokala su sjajno popunjena cijeli dan pa bi ih ovako neka vrsta specijalizacije samo bespotrebno ograničila u poslovanju. Trebali bi, međutim, imati i malo profesionalnije konobare za takvu vrstu ugostiteljskog objekta, a to – pokazuju upravo i njihovi primjeri gdje pouzdano znam da su visoke plaće – i nije tako lako naći.

Sve što valja je, čini mi se, već zaposleno u onim gore navedenim restoranima u kojima se sklapaju dealovi. (To je, eto, još jedan razlog zašto nemamo prikladan lokal za ovaj jutarnji nadomjestak ureda).

——-

Ručak ima, da spomenem ovako pred kraj, i taj nedostatak da se često zna pretvoriti u noćni izlazak, a što u previše slučajeva dovodi do određenih rupa u sjećanju oko postignutog poslovnog dogovora. Nasuprot tome, a ovo je jedna od većih prednosti ranojutarnjeg sastanka, nakon doručka jedino što vašem potencijalnom poslovnom partneru preostaje je da se uputi u ured te postupi upravo onako kako ste se maloprije dogovorili uz jaja, kavu i svježe cijeđenu naranču. Ili, pazite molim vas ovu ekstravagantnu ideju koja bi vam jamačno donijela posao: kamenice i šampanjac… Malo je onih koji nakon tako nečega, a sada više ne govorim samo o poslovnom svijetu, uopće žele reći ne.

Pa ipak, u nedostatku nekog adekvatnog mjesta za takvo što i lokala s ovom bogatom ponudom i vrhunskom uslugom u prijepodnevnim terminima, našim poslovnjacima nije dakle preostalo ništa drugo nego da odustanu od tih poslovnih doručaka te se, kako mi se čini, zauvijek orijentiraju na neko drugo doba u danu za poslovanje.

Odustati bi, međutim, trebali i svi drugi koji doručkuju na neki od na početku opisanih brzinskih načina u hodu. Ukoliko se naime doručku ne možete posvetiti kako on to zaslužuje i kao prvu hranu u organizam ne unosite zdrave namirnice, i to na jedan civilizacijski prihvatljiv način koji uključuje tanjur, nož i vilicu, onda možda bolje da ni ne doručkujete.

Posao sklopiti svakako nećete…

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.