Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Nazvao me neki dan Kristijan Merkaš koji je svojedobno bio glavni korporativni sommelier lošinjske Grupe Jadranka a koja je u to vrijeme, između ostaloga baš i zbog njega, bila najambicioznija hrvatska hotelska tvrtka kad je riječ o gastronomiji i vinima. Oni to već dugo nisu, a nije ni on, eto, već dugo tamo. Slučajnost? Ne bih rekao… U suradnji sa chefom Zlatkom Belužićem osmislio je sada, kaže mi, autorski koncept pod nazivom The 5 senses, a koji će njih dvojica premijerno predstaviti prijateljima, medijima te mnogobrojnim partnerima projekta na Etno farmi Mirnovec u Samoboru. To je, objašnjava mi dalje kao da ne znam, na pola sata od Zagreba pa će mi i prijevoz, eto, biti omogućen.
Do tog trenutka u razgovoru sam, moram priznati, bio poprilično sretan što mi je učinio tu čast da me pozove na predstavljanje jednog tako inovativnog koncepta koji mi je već na prvu dobro zazvučao, a i chef Zlatko Belužić koji je javnosti između ostaloga poznat i kao mlađi brat Melkiora Bašića, člana stručnog žirija u Masterchefu, bio je garancija da će po pitanju hrane sve biti na visokoj razini. Melkior je stekao simpatije publike u tom showu kao stručnjak, a ovaj njegov brat, jamčim vam to svojim imenom i prezimenom, nije ništa manje simpatičan, ali nije, nota bene, ni ništa manje stručan. Obojica su iskustvo stjecali u Michelinovim restoranima izvan Hrvatske, a jedno vrijeme su čak i skupa radili… Sve je to, priznajem, itekako obećavalo!
Da me Kristijan Merkaš međutim vozi – čovjek koji je prije par godina u žurnalima završio pod naslovom o zagrebačkom sommelieru koji je vozeći se u rikverc imao taj peh da se zabije u ni više ni manje nego policijsko auto – na to nisam mogao pristati ni pod cijenu da propustim ovaj premium gastro event.
“U rikverc se ne vozim i Schluss!”, podignuo sam čak i malo glas preko slušalice znajući da mi Kristijan neće zamjeriti kada se malo našalim na njegov račun, ali kako mi je vrlo brzo objasnio da će po mene ipak doći netko tko, eto, umije voziti i prema naprijed, potvrđujem mu svoj dolazak. Pri tome sam imao i onaj znanstveno nedokazani ali nepogrešivi osjećaj iznutra, među rajom poznat i kao šesto čulo, da će mi prisustvo na toj manifestaciji posvećenoj ugađanju ovih pet službenih osjetila biti veoma zanimljivo iskustvo.
VID:
Od pet osjetila koje ljudi imaju, a po čemu su nazvali ovaj svoj koncept želeći barem onima među nama koji se služe engleskim jezikom već na prvu dati do znanja kako će ova događanja u njihovoj organizaciji biti užitak za sva osjetila, ja sam već prilikom dolaska tog auta s vozačem koje su poslali po mene zadovoljio jedno od tih osjetila – ono vida!
Bila je to naime, bijela VW Buba iz ‘74. s originalnim kabrioletom, a ne rezanim krovom što je na ovim područjima ipak učestalija opcija. Taj fantastični old timer samo je jedan od četiri koja tvrtka Old Jack iz Jaske iznajmljuje za ovakve evente ali još češće svadbe, a i vozač koji me dopao bio je nevjerojatno simpatičan i informiran dečko s kojim osim strasti spram starinskim automobilima dijelim i onu prema nogometu pa mi se ta polusatna vožnja učinila kao da traje tek nekoliko trenutaka. Sreća da se oni Rimčevi Robo-taxiji nikada neće pokrenuti jer, evo, ovakvog suputnika prema Samoboru ne bi mogla zamijeniti nikakva umjetna inteligencija za volanom.
Jedina možda manja neugodnost bila je kada su nam iz jednog auta koji se na semaforu zaustavio kraj nas – misleći valjda da smo nas dvojica u ovom svadbarskom old timeru zapravo upravo vjenčani (just married) – potrubili i, čestitali nam na našoj hrabrosti.
Od srama smo pokušali brzo zbrisati niz autocestu, ali Buba na to nije najbolje reagirala pa se, valjda i malo uvrijeđena, odlučila ugasiti.
“Ti si kriv!”, rekao mi je taj do maloprije simpatični vozač aludirajući na to da sam u sakou izgledao kao da sam se zbilja upravo oženio, a ja sam mu na to – kao da smo zbilja u braku – rekao i ono što u takvim situacijama uvijek kažem svojoj supruzi: “Da, draga…”
Nisam mu čak spomenuo ni to da nam zasigurno nije pomoglo što je on sav u bijelom… Do Samobora prema kojemu smo ubrzo nastavili vožnju više nismo, jebatga, progovorili ni jednu riječ. Ni o starinskim automobilima, ni o nogometu…
OKUS:
Drugo osjetilo koje sam zadovoljio bilo je, jasno, ono okusa. To je uostalom i u središtu ovog projekta. Po samom dolasku na etno farmu Mirnovec dočekali su nas mali zalogajčići; caprese štapići, beef carpaccio i goveđi tartar, a nakon toga uslijedilo je još pet sljedova koje je Chef Zlatko Belužić pripremao pred nama a od kojih bi zbilja teško bilo izdvojiti ono najbolje. Od Carpaccia od bijele ribe, preko njihove do sad nikad viđene verzije ćevapa uz kojeg bolje paše Pinot Gris iz 2022. nego jogurt, i brancina te telećeg kotleta s mrkvom pripremljenom na tri različita načina, pa sve do deserta koje je posebno za ovu prigodu pripremio francuski chef Dimitri Chapelle – sve je bilo zbilja jedno posebno iskustvo za osjetilo okusa. Baš kako su nam i obećali: Fini dining, umjesto fine dininga… U kombinaciji još s vinima iz podruma Mladine te koktelima by Don Julio Tequila za koje su bili zaduženi partneri ovog projekta, distributera pića PPD Global (nemaju nikakve veze s onom domaćom tvrtkom s kojom dijele prva tri slova), čak su malo i nadmašili moja očekivanja…
Koktel Don Paloma, da spomenem samo taj, a koji se pripravlja na način da na 0,05 Don Julio Blanca dodamo 0,02 sirupa od grejpfruta te isto toliko Monin Lime Rentchoa i 0,1 sode, a onda sve pomiješamo u čaši punoj leda, vrlo lako bi mogao postati najveći ljetni hit ove sezone po pitanju alkoholnih pića koja osim što nas malo opiju ujedno i strašno osvježavaju.
Tijekom cijelog ovog procesa koji je, naveo sam već, pratilo pet zbilja izvrsnih sljedova iz kuhinje Chefa Zlatka Belužić, a uz koje nam je somelijer Kristijan Merkaš besprijekorno odabirao po jedno vino za svaki od tih sljedova, paralelno se odvijalo i predstavljanje partnera projekta pod budnim okom gđe. Danire Orešić iz Light komunikacija koja je zapravo bila i zadužena da na ovom eventu sve besprijekorno funkcionira. Od toga da po mene, primjera radi, dođe onaj sjajni Old timer a ne Merkeš osobno i da onda vozimo u rikverc, pa do toga da svaki od partnera projekta, kojih je zbilja bilo mnogo, uspije u tome da se adekvatno predstavi gostima na ovom događanju.
U tome je, bilo mi je jasno već nakon drugog-trećeg slijeda, a potvrdilo se i na podjeli sadržajem zbilja bogatih poklon paketa koji su sadržavali po jedan artikl od svakog partnera, veličanstveno uspjela! Sve je bilo iznimno profesionalno…
Voditelj programa iz njene agencije, uzgred kazano, imao je tako dobru dikciju i sjajno je vodio cijeli program da bi, čini mi se, bez problema mogao voditi bilo koju emisiju na HRT-u ili, štojaznam, nešto spektakularno poput Melodija Jadrana… A to me, evo, dovodi već i do trećeg osjetila koje su mi na ovom eventu, baš kao što su to organizatori i zamislili, vrlo brzo zadovoljili.
SLUH & NJUH, ALI I DODIR…
Partner projekta je naime i Muzička Akademija Zagreb zahvaljujući kojoj će studenti s akademije svaki put za vrijeme raznih degustacija i predstavljanja izvoditi neku drugu vrstu glazbe. Ovaj prvi premijerni event bio je obilježen jazzom, a za svirku su bili zaduženi Jazz duo: Joe Kaplowitz za orguljama i klavijaturi te Bruno Mičetić na gitari.
Idući put će, zahvaljujući prodekanici Martini Gojčeta Silić koja je bila prisutna pa čak i sjedili za mojim stolom, ali i odsutnom dekanu Igoru Lešniku koji je sve to odobrio, izvoditi najvjerojatnije blues, a za deveti mjesec planirane su neke malo ozbiljnije izvedbe klasične glazbe. Sve dakle ono, što bi pozitivno moglo djelovati na vaše osjetilo sluha, a i njuh i dodir će biti obuhvaćeni prezentacijom parfema, ali i zanimljivim pop-up modnim revijama na kojima će i neki mladi domaći dizajneri dobiti priliku da pokažu svoje kreacije. (Onda moguće nešto od toga i prodaju, ali u najmanju ruku sklope vrijedna poznanstva koja bi im mogla koristiti tijekom daljnje karijere…)
Ovako zadovoljan, sit, opušten i pomalo pripit auditoriji koji samo hedonistički teži prižanjem posebnih iskustava svojim osjetilima, trebao bi im biti najbolja ciljna skupina za takvo što.
——
Elem, cilj cijelog projekta bio je da osim toga što pruža posebno iskustvo za navedena osjetila, objedini i tri ključna segmenta. U tome su, evo, također uspjeli. Onaj gastronomski, koji obuhvaća kuhanje, kuharske radionice, prezentaciju vina, jačih alkoholnih pića, koktela ali i edukaciju je zadovoljen. Umjetnost je drugi bitni segment svega ovoga, a nju nam pružaju uz pomoć glazbe, plesa i glume – bit će naime najmanje dva ovakva događanja mjesečno pa će sve doći na red – dok lifestyle komponenta obuhvaća spomenutu modu, aute poput onog koji me dovezao, parfeme i satove.
Sve to će se i u buduće odvijati na interesantnim mjestima poput ovoga u Samoboru, a koja nisu konvencionalni, klasični restorani, ali ipak se mogu koristiti i u tu svrhu. Bit’ će osim toga u buduće i njihovih kolega, poznatih chefova koji će također prezentirati svoje umijeće, a zabave baš kao ni ovaj put zasigurno neće nedostajati.
Nisam zbilja mogao ni zamisliti da na ovaj utorak poslijepodne, i u prekrasnom ambijentu ovog velikog imanja s mnoštvom konja koje se drži u zaista izvrsnim uvjetima pa bi se svakako ovdje nekada trebalo ponovno vratiti barem u obilazak, provedem bolji dan. Onaj znanstveno nedokazani osjećaj iznutra, među rajom poznat i kao “šesto čulo”, a koji mi je sugerirao da će mi prisustvo na ovoj manifestaciji biti važno iskustvo, nije me, evo, prevario ni ovaj put. Svih pet službenih osjetila mi je bilo zadovoljeno, a raduje me spoznaja da ovaj projekt pred sobom ima sjajnu budućnost pa će me možda opet netko pozvati.
Išao bih sada, kada sam sve to vidio, do tamo i u rikverc ako treba…
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
