Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Divider Text

TROŠT-DRUKČIJI POGLED Jedan od najomiljenijih ribljih restorana u Istri pokazao je da solidno funkcionira i kad gosti ne naručuju hlapove, oboritu ribu i rakovice

Trošt je, uz limski Viking, vjerojatno najposjećeniji konvencionalni riblji restoran u Istri. Vrsarski Trošt toliko je popularan da vikendima ne možete dobiti stol ako ne rezervirate danima unaprijed, premda su Troštove blagovaonice i terasa prilično velike. O kovačima, arbunima, škrpinama, hlapovima, škampima i zaista izvrsnim rakovicama u Troštu već smo bili pisali. Pa smo jučer odlučili provjeriti drugu, manje raskošnu ali važnu stranu Trošta, budući da mesna jela, rižoto ili stari klasici poput škampa na pariški neće spaliti vašu kreditnu karticu, što Troštu osigurava kolone lokalnih gostiju.

Trošt se i u ovom, cjenovno prihvatljivom i pomalo starinskom kulinarskom obrascu pokazao prilično korektnim. Trošt je jedan od esencijalnih starinskih restorana kakvi su bili popularni prije više desetljeća. Njegovi su konobari sređeni i obučeni u klasične konobarske odore, interijer pomalo zastario iako je na terasi fantasičan ambijent, a i recepture su prilično starinske. Međutim, Trošt je jedan od rijetkih takvih restorana koji su i dalje dobri, u nekim segmentima i vrlo dobri. Sve što smo naručili u Troštu bilo je zapravo iznad naših očekivanja, s obzirom na žanr restorana.

Tartar biftek se radi pred gostima u već zaboravljenom performansu, iako s ponekim čudnim dodatkom. Kao u gotovo svim hrvatskim restoranima, prvo se napravi emulzija sa žumanjkom, zatim se tu dodaju začini, ali i primjerice ajvar, što moramo priznati dosad još nismo vidjeli. Ovaj čudni tartar biftek koji smo dobili i koji zapravo nema previše veze s tradicionalnim tartarom i polovičan je proizvod. Lijepo je što ga Trošt radi pred gostima i ne odustaje od ovog fantastičnog rituala ali paštetasta konzistencija i ajvar nemaju veze s pravim tartarom. Plus je što dolazi u porciji dovoljnoj za otprilike troje ljudi. Minus je što stoji 29 eura, a tartar biftek danas više nije luksuz kao prije, već prije svega demokratsko restoransko jelo.

Fritto misto koji smo naručili sadržavao je pržene lignje i škampe na pariški sa zanimljivim načinom serviranja. Trošt najprije očisti oklop pa zatim zajedno s glavom škampe stavi u smjesu i zatim prži. Škampe na pariški nismo dugo jeli, drago nam je da receptura nije kompletno izumrla, a i rezultat je dobar s obzirom na to da je Trošt imao ukusne i velike škampe. Frittu mistu jedino nedostaje nešto sitne pržene ribe.

Najbolje jelo dana bio je klasični rižoto sa škampima, koji je pokazao da Troštova kuhinja zna kuhati. Rižoto je ostao kremast, odlične teksture i sadržavao je poveće primjerke škampa. Za malo više karakternijih okusa je kuhinja mogla koristiti temeljac od škampa, ali i ovako je rezultat više nego zadovoljavajuć. Sladoled koji smo uzeli za desert je dobar, ali mrvicu presladak. Trošt je dakle dobar do vrlo dobar restoran, koji pokoja jela na kojima ostali padaju radi natprosječno, dok u nekima daje polovične proizvode. Ipak, Trošt je jedna od institucija istarske scene koju bi trebalo posjetiti ukoliko se nalazite u okolici. Vinsku listu nismo dobili ali smo u vitrini primijetili korektan izbor boljih istarskih vinara. Ručak za dvoje s dvije čaše Damjanićeve malvazije platili smo 84 eura. 

TROŠT

Obala Maršala Tita 1, Vrsar

HRANA +3  VINO +3  SERVIS 4  AMBIJENT terasa 4, interijer 3

VISA Inspire_logo_web copy
PODIJELI
Plava
Sve sto stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.