Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prošlog je tjedna jedan od povremenih suradnika Kulta Plave Kamenice boravio na Hvaru, u gradu Hvaru, gdje je popio par koktela u velikom kafiću na rivi. Čovjek s trećim stupnjem sommelierskog zvanja prelistao je vinsku listu i šokirao se cijenama.
Bazični Moët Chandon Brut Imperial košta 250 eura, a redovno izdanje Dom Perignona 650 eura. Te su cijene jednake ili više nego u nekim klubovima na Mykonosu, koji u mnogo dramatičnijem i poticajnijem ambijentu okupljaju mnogo bogatiju publiku. Da pojasnimo: nabavna cijena bazičnog Moëta nešto je manja od 50 eura, a uz dogovor s distributerom može se dodatno spustiti. U Barceloni nismo vidjeli Moët Brut Imperial skuplji od 130 ili 140 eura i to u Michelinovim restoranima, dok u kafićima i svakodnevnim restoranima Brut Imperial uglavnom košta oko sto eura ili manje.
Moët Brut Imperial puni se u 25 do 30 milijuna butelja godišnje i ne nije nikakav luksuz. Riječ je o radnom šampanjcu namijenjenom vrlo širokom tržištu. Kako je onda, pobogu, moguće da taj masovno dostupni šampanjac u kafiću u Hvaru košta posve abnormalnih 250 eura? U pozadini upravo čujemo glasna opravdanja ove pljačkaške cijene: “Otoci rade manje od pola godine pa moraju imati više cijene,” ili “Gosti to žele platiti pa zašto ne bismo imali cijene koje naši gosti uredno plaćaju.”
Tu, međutim, pada cijela konstrukcija Moëta za zaista skandaloznih 250 eura. Naš je povremeni suradnik pitao konobara koliko su boca Moëta prodali lanjskog ljeta.
Konobar hiperpopularnog, neprekidno punog bara u središtu Hvara iskreno je priznao: “Samo šest boca, najviše osam, ali za ove druge dvije nisam siguran.”
Dakle, kafić na Hvaru, jednoj od najpopularnijih hrvatskih destinacija, cijeloga ljeta 2023. nije uspio prodati više od jednog kartona (šest butelja) Moët et Chandon Brut Imperiala. Što je normalno, jer ni beskrajno bogati ljudi ne žele plaćati vino po tako razbojničkim cijenama.
Slučaj hvarskog Moëta za 250 eura kojeg nitko ne kupuje a kafić svejedno ne želi spustiti cijenu, najzornije govori o primitivizmu i amaterizmu velikog dijela dalmatinskog ugostiteljstva. Stvarni raison d’etre značajnog segmenta dalmatinske ugostiteljske scene jest čisti grabež. I to neinteligentni grabež, o čemu svjedoče jadni rezultati prodaje Moëta za 250 eura. Što je sve, kako smo se već uvjerili, iznimno opasno za hrvatski turizam.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
