Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Putniku je fenomen za sebe, koji oduševljava. Putniku je toliko popularan da u njemu stol može ostati prazan najviše desetak sekundi koliko osoblju treba da ga očisti i prebriše. Nikad i nigdje nismo uživo vidjeli tako brz i tako ogroman obrtaj gostiju. Jedino se donekle može takmičiti Štacion u Matuljima, koji je ipak nešto manji od Putnika.
U Putniku nije bitno koji je dan, sezona, kiša, vrućina, ljeto, zima, subota, nedjelja… Od 12 sati nadalje do iskreno nismo sigurni kada, ovaj simpatični lokal okupiran je gostima. Danas, na sasvim običnu srijedu, ljudi su čekali u redu da bi tamo jeli. U Putniku servis ide kao na traci i gosti se ne zadržavaju se dugo, ali ipak nešto je ljudi stajalo ispred restorana i čekalo na svoj stol. Tako je svaki dan, skoro 365 dana u godini.
Putniku je uistinu fenomen, čiju je popularnost teško objasniti. Činjenica je da ima idealnu lokaciju, blizu industrijske zone i na autocesti za Zagreb. Činjenica je i da su jela u Putniku prilično povoljna a porcije velike, što nikad ne škodi kad živite od hrvatske publike. Točno je i da je Putniku svojevrsni presjek cijelog društva. U njemu se može čuti sve od poslovnih razgovora IT-ovaca, plača djece, obiteljskih razgovora, mladih ljudi koji su došli na brzinsku marendu do lokalnog grobničkog dijalekta.
Istina je i da je osoblje u Putniku neobično ljubazno i brzo s obzirom na ekstremni pritisak gostiju kojem su svakodnevno izloženi. Vrlo je vjerojatno i istina da je Putniku nekad servirao fantastičnu i nepretencioznu hranu u kratkom vremenu za mnogo gostiju, i tako ostao u nostalgičnom sjećanju velikom broju ljudi. Nažalost, to je danas samo navod, koji ne možemo provjeriti.
Današnja hrana u Putniku ipak nije toliko dobra da bi zaslužila toliko veliki broj gostiju, prvenstveno zato što stalno oscilira. Gotovo nikad ne znate što će poći po zlu kad idete Putniku. Naša su dva jela primjerice plivala u masnoći, u toliko ekstremnoj količini da smo pomislili kako kuhinja Putnika možda ne vidi dobro, ili smo meta neke zakašnjele prvoaprilske šale.
S crne ploče smo naručili pljeskavicu sa sirom i pečeni krumpir i punjene paprike s pire krumpirom. Oba jela bila su premasna. Iz pljeskavice, koja sama po sebi nije loša, čak je i ukusna iako ne baš najbolja, doslovno je curila masnoća ulja na kojem se pekla. Nismo je mogli pojesti do kraja. Pečeni krumpir je s druge strane bio školski primjer propisno i ukusno pripremljenog krumpira.
Iako im nije još krenula sezona, dali smo šansu i punjenim paprikama. Same paprike su bile vrlo dobre i ukusne, ali iz umaka se neugodno razdvajala masnoća. Nigdje nismo vidjeli umak za punjene paprike na kojem pliva nekoliko milimetara debeo sloj masnoće. Umak smo doslovno smo ga morali izbjegavati dok smo jeli, što u jelu poput punjenih paprika nije najjednostavnije. Kruh je bio dobar, čini se kao da je domać. Štrudla sa sirom zapravo je pogrešno nazvana jer nije štrudla već zapečene palačinke sa sirom formirane u obliku štrudle. Palačinke su bile preslatke da bi se uopće mogle jesti. Kao što smo rekli, u Putniku nikad ne znate koja će vas nedaća zapasti na određeni dan, a možda i sve bude u redu, kako nam je nekoliko puta znalo biti. To je rizik koji se mora preuzeti i koji valjda tisuće ljudi svaki dan svjesno preuzimaju. Ako ništa drugo, barem zbog cijena. Dva jela i jedan desert s jednom colom i Stellom, platili smo 32 eura.
Kikovica 2, Soboli, Čavle
HRANA -3 PIĆA 2 SERVIS 4 AMBIJENT 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
