Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Tač je u subotu popodne bio uobičajeno pun, veseo i živopisan. I vitrina s ribama i školjkama bila je tipično prepuna prelijepih kovača, rombova, škrpina, ika jime brancina, kamenica i jakovskih kapica. Za glavno smo jelo uživali u izvrsnim želatinoznim fileima odrezanima s prilično velikog romba.
Za predjelo smo dobili finu, mineralnu salikorniju sa školski poširanim jajima, nerješivim zadatkom za većinu sudionika Hell’s Kitchena. No, glavni spektakl subotnjeg ručka bila je, bez ikakve konkurencije, juha od mišancije. Tačova juha od mišancije pršti klorofilom, duboko je pastelno zelena i prepuna izvrsno balansiranih okusa same mišancije i povrtnog temeljca koji je sadržavao prepečeni luk: naglašena slatkoća pečenog luka izvrsno se složila s herbalno zemaljstim okusima mišancije.
Tačova juha od mišancije jedna je od najukusnijih juha koje smo probali ove proljetne zime, kao i fakultetski, pokazni primjer pripremanja juhe od naizgled neimpresivnih sezonskih sastojaka, u sezoni koja se općenito smatra gastronomski dosadnom barem dok se ne pojave prve divlje šparoge No, najvažnija je činjenica da smo u restoranu prepunom prvorazredne žive ribe i školjki, kao i divljači poput fazana, najviše uživali u “siromašnoj” mišanciji.
Juha od mišancije Tačove kulinarske ideologinje Vesne Miletić savršeni je primjer trijumfa hrvatske verzije cucine povere. Bili bismo zaista jako zadovoljni, i privatno i profesionalno, kad bismo u zagrebačkim i drugim hrvatskim restoranima mogli jesti više tako privlačnih jela od neskupih sezonskih sastojaka poput Tačove juhe od mišancije, kojoj nije trebalo ni zrno soli ni kap maslinova ulja.
Uz odličan četverosljedni ručak u Taču (za couvert su nam donijeli tučeni, ne miksani, nego baš rukom tučeni bakalar bianco) popili smo butelju Simčičeva Chardonnaya Cru Selection.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
