Prije trideset i više godina mnogošto pohano zvalo se Orly. Zagrebački su restorani masovno pripremali oslića Orly i škampe Orly, Stevo Karapandža krajem osamdesetih u Taverni Kaptol zagrebačkog Intercontinentala posluživao je file šanpjera Orly. U restoranima s riječnom ribom redovito se nudio smuđ Orly.
Što je Orly? Posve pojednostavljeno, Orly je u hrvatskoj inačici pohanje bez mrvica. Prije mnogo, mnogo godina Orly se izjednačavao s pohanjem na pariški (Orly je predgrađe Pariza s međunarodnim aerodromom) ali je Orly zapravo uvijek bio nešto čvršći od pariškog pohanja.
Larousse Gastronomique, međutim, za razliku od hrvatskih starijih verzija Orly kaže baš suprotno. Prema Larousseu, Orly je metoda pohanja ribe kojom se riba prvo umače u rastopljeni maslac i jaja, pa zatim uvalja u krušne mrvice da bi se tako pohana servirala uz umak od rajčica. Ne znamo kako je u drugoj polovici 20. stoljeća došlo do izgubljenosti u prijevodu između Pariza i Zagreba, ali znamo da je termin Orly nestao s goleme većine hrvatskih jelovnika prije najmanje dvadeset godina, da se nikad ne bi vratio. Do prije dva tjedna, kad je zagrebačka Korčula na jelovnik stavila lignje Orly.
Naravno da nismo mogli odoljeti nostalgičnim porivima pa smo jedno od ovih toplih proljetnih popodneva proveli na Korčulinoj terasi uz lignje Orly. Lignje su meke, tijesto nježno ali čvrsto, tek blago hrskavo, napravljeno s pivom, a uz Korčulin se Orly ne servira umak od rajčice nego crème fraîche koji je pojačao osjećaj ugodnog povratka u prošlost. Korčuline lignje Orly lijepo su malo starinsko jelo koje odlično funkcionira u društvu dvije ili tri čaše svježeg ali supstancijalnog bijelog vina. Mi smo pili Škegrinu Žilavku.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.