Siroti riječki Pirati toliko su loši ugostitelji da se na njih teško naljutiti. Najbolja riječka pizzerija izaziva sažaljenje

U najboljoj bečkoj pizzeriji Via Toledo koja prima stotinjak gostiju odjednom. Via Toledo kotira vrlo visoko na ljestvicama najboljih europskih pizzerija izvan Italije. U hektičnoj atmosferi koja povremeno graniči s ludilom dobili smo savršeno pizzu za manje od deset minuta.

U milanskom Dryu, jednoj od najboljih talijanskih pizzerija koja je stalni član top 20 najboljih pizzerija na svijetu, pizzu smo čekali otprilike desetak minuta. Dry može primiti  pedesetak gostiju, a atmosfera je klupska, s vrlo dobrim koktelima. U ljubljanskom Pop’su, jednoj od najboljih regionalnih pizzerija u kojoj smo čekali red da bi dobili stol, pizzu smo čekali desetak minuta, iako je i tamo kao u ostala dva primjera pizzerija bila krcata. Pizza nije jelo koje se čeka. Pizza nije rižoto kojem treba tridesetak minuta minuciozne pripreme. Pizza se u vrhunskim pizzerijama jednostavno ne čeka, već dolazi za stol gotovo odmah čim ju naručite.

U subotu popodne htjeli smo obiteljski i neobavezno pojesti pizzu u Piratima, definitivno najboljoj riječkoj pizzeriji. Pirati peku pizze kakve Rijeka još nije vidjela. Pred Pirate smo došli oko dva i pol popodne, jer je njihova poslovna politika da od tada poslužuju pizze. Pirati su, kao i svaka izvrsna pizzerija, bili krcati, a mnogo je gostiju čekalo i red. Drago nam je da su Riječani konačno prepoznali vrhunsku pizzu. I mi smo stali u red. Upitali smo koliko se čeka pizza, uvjereni da su Pirati, koji ne primaju rezervacije pa se pred njima stvaraju redovi, navikli na to pitanje, normalno za sve slične lokale.

Prvi na naše pitanje bio je da se pizza čeka oko pola sata. Odlučili sm pričekati, jer pizze su zaista izvrsne, navala je velika, još se nisu uhodali…samo su neka od opravdanja koja smo međusobno razmjenjivali u redu. Onda smo nakon nekoliko minuta sjeli za stol na terasi i odlučili čekati tamo. Čims mo sjeli do nas je došao konobar ili vlasnik nismo sigurni,  vidno uzrujan činjenicom da mu je pred restoranom gužva i svima mora govoriti da se strpe za svoju toliko željenu pizzu. Upitali smo je li moguće pizzu kad stigne pojesti na terasi jer tako ne bismo morali čekati da se oslobodi neki od unutarnjih stolova.  Tu je krenula nervozna tirada osoblja: “Ja se ovdje moram ponavljati kao papagaj. Pizza se čeka sat i pol. Ljudi čekaju pizzu, šta da ja njima kažem!” I tako nekoliko puta, na samo jedno naše pristojno pitanje koliko se čeka pizza.

I iznervirani čovjek tu nije stao. “Mi ćemo sad tu bager jedan dovesti i srušiti Medico (velika privatna klinika kraj Pirata) da bi mogli brže raditi pizzu i smanjiti gužvu!” Očigledno je da Pirati fizički ne mogu izdržati pritisak svoje popularnosti. Razumjeli bismo gužve i čekanje iako je pizza jelo koje se ne čeka, i tisuću drugih logističkih problema među kojima je očigledno glavni u tome što Pirati imaju samo jednog pizzaiola. No, dizanje glasa i nepotrebni sarkazam ozoblja ili vlasnike nema nikakvog opravdanja.  Ugostiteljstvo po definiciji nije posao kojem se možete ponašati kao riječi Pirati.

Provjerili smo Google recenzije da vidimo jesu li i drugi gosti imali sličnih problema. Zanimljivo je da Pirati odgovaraju na gotovo svaku recenziju, dobru i lošu. Dobrima se obično samo zahvale. Puno je zanimljivije i raskrinkavajuće što odgovaraju na negativne recenzije.

Primjerice, jedan je gost napisao da je pizzu čekao pola sata, na što mu je netko uime Pirata sarkastično odgovorio da on nije taj koji će dobiti pizzu preko reda. Na kritike o ponašanju osoblja Pirati uzvraćaju da se nadaju da će nezadovoljni gosti “pronaći lokal koji je po njihovom guštu”. Kritike dakle ne prihvaćaju dobro i uzvraćaju napadom. Ugostitelji koji se tako ponašaju nužno moraju propasti, jer zapravo nisu ugostitelji. Bez obzira koliko im je dobar proizvod. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.