Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Bečka Plachutta na svojim internetskim stranicama ima detaljan recept za jedno od najpopularnijih jela s ovog područja, bečki odrezak. Njihov bečki odrezak, koji smo prošle godine probali, jedan je od najboljih i najsočnijih komada mesa u regiji, a uz recept se relativno lako može replicirati i kod kuće. Tanki šnicl od teletine s prozračnom koricom, kultno je jelo odavno popularno i u Zagrebu, ali se dobar bečki može pojesti na svega nekoliko mjesta.
Kaptolska Klet restoran je nacionalne kuhinje s vrlo vrijednom pozicijom u samom centru Zagreba. Prirodno je da se među opće poznatim jelima poput telećeg pečenja, jela ispod peke, roštilja i ribe nađe upravo i bečki odrezak. Pa smo odlučili probati ovo ikonografsko jelo, u jednom od očito najpopularnijih restorana u centru grada. Ostali smo duboko razočarani.
Kaptolska Klet, ne samo da nije uspjela replicirati ni milimetar Plachuttinog recepta, već je ispred nas servirala jedno od gorih amaterski pripravljenih bečkih šnicla koje smo probali. Prvo, žilavo meso puno žilica je neupotrebljivo. Neke dijelove odreska morali smo žvakati više od pola minute kako bi ih uspjeli pojesti. Drugo, bečki koji smo dobili, nema sočnost koja se dobiva prženjem na ulju, maslacu i svinjskoj masti. On je jednostavno presušen. Treće, bečki je i predebeo. Nismo pobornici toga da meso treba biti najtanje na svijetu kako bi završilo u bečkom odresku, ali ovdje su definitivno pretjerali.
I na kraju, bečki odrezak je pravilno serviran na toplom tanjuru, ali predizajniranom i zato nezgodnom za pravilno rezanje i konzumaciju, pa imate osjećaj da će vam sve s tanjura odletjeti na stol ili u krilo. Želite li stvarno pojesti dobar bečki odrezak, postoji barem četiri ili pet drugih adresa u Zagrebu. Što je zapravo i dalje premalo. Šteta je što na jelovniku nismo vidjeli krumpir salatu, koja prirodno dobro ide uz bečki odrezak, ali pečeni krumpir koji smo dobili je bio korektna zamjena. Samo, opet serviran u najnezgodnijem tanjuru.
S ostatkom našeg subotnjeg ručka nismo imali više sreće. U Kaptolskoj Kleti smo zadnji put ručali prije otprilike tri godine, kad se u restorane još moralo ulaziti s maskama i kad nije bila renovirana kao sada. Sjećamo se da smo jeli korektne zapečene zagorske štrukle. Koliko nas sjećanje služi, u jelovniku je čak pisalo kako se štrukli čekaju dvadesetak minuta, što je bilo vrlo pohvalno jer je značilo da rade svježe štrukle. Ovog smo puta tanjur dobili za otprilikle pet minuta, s anemičnim podgrijanim štruklima koji nisu imale ni traga pravog okusa ovog jela.
Sjećamo se i vrlo korektne patke s mlincima, pa smo željeli provjeriti u kakvom je to sad stanju. Ogromni tanjur prepunjen pačjim mesom bio tek je prosječan. Patka nije bila napadno loša, u nekim dijelovima meso je bilo čaki sočno a mlinci korektni, ali zapravo ništa o čemu biste pisali kući. U Kaptolskoj Kleti porcije su ogromne, što prirodno privlači veliki broj ljudi, ali su narodna jela zapravo neprecizno kuhana, na zastarjelim znanjima.
Krajnji rezultat je da u Kaptolskoj kleti nećete pojesti ništa gastronomski vrijedno, što je šteta. Vinska lista je bolno industrijska i neinspirativna. Ručak s tri jela za dvoje platili smo 41 euro, što nije puno, ali nije ni vrijedno.
Kaptol 5, Zagreb
HRANA +2 VINA +2 SERVIS 3 AMBIJENT +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
