Na uglu Petrove i Srebrnjaka, kod rotora, već se barem 33 godine nalazi trgovački prostor koji je dosad promijenio nekoliko vlasnika ili zakupnika. Početkom devedesetih ondje je bio smješten jedan od prvih privatnih minimarketa u Zagrebu, koji je imao privlačnu ponudu raznolike uvozne robe; od u ono doba popularnih Happy Day sokova, švicarskih i belgijskih čokolada, preko butelja slovenskih privatnih vinara, do bar desetak vrsta stranih piva.
Minimarket je, normalno, radio nedjeljom i uvijek je bio pun uglavnom zadovoljnih kupaca. Sredinom 90-tih veliki su trgovački sustavi počeli gutati male privatne trgovine, pa se tako i minimarket u Petrovoj ispod kafića Pentagon morao zatvoriti. Kasnije su se u njegovu prostoru izmjenjivale ekspoziture većih trgovačkih lanaca, zadnja je koliko se sjećamo bila Prehrana. Zatim je lokal neko vrijeme zjapio prazan, da bi se ove godine u dvorište u Petrovoj uselio Boso.
Boso je trgovački lanac iz Slavonije, s više od 200 poslovnica i oko 1200 zaposlenih. Boso je u Zagrebu prvo otvorio trgovinu u Kozari Putu, da bi se, eto, relativno nedavno doselio blizu centra grada. Boso smo prvi, i zadnji put, posjetili prije otprilike sedam dana. Oko šest navečer: u trgovini nije bilo nikoga osim prodavačice, i nismo uspjeli pronaći ni jedan proizvod koji bismo poželjeli kupiti, pa smo poslije trominutnog razgledavanja izašli iz Bose, zaključivši kako je riječ o najneuglednijem dućanu otvorenom u Zagrebu; osobito nas je zgrozio izbor vina.
Premda se pola života profesionalno bavimo vinima, nismo prepoznali valjda ni jednu etiketu na bocama od litre. Poslije posjeta Bosi u Petrovoj imate dojam da je food outlet Žabac u najmanju ruku Tesco. Pa smo proveli par sati čitajući bezbroj dosad objavljenih tekstova o Bosi iz Vinkovaca i njegovom vlasniku Bosiljku Staniću. Evo što smo, među ostalim, doznali.
Na jednoj svadbi koju je Boso priredio (tvrtka se bavi i organizacijom svadbi i drugih proslava) došlo je do masovnog trovanja salmonelom. Bivši Bosin radnik javno je opisao kako Boso ostatke mljevenog mesa sa svadbi šokira i zatim tim ostacima puni bureke koji se prodaju u Bosinim pekarnicama. Radnice u Bosinoj trgovini u Gradiški zimi 2017. radile su bez grijanja, premda je vanjska temperatura bila niža od minus deset stupnjeva. Tvrtka je objasnila da se radi o tehničkim problemima.
Vlasnik tvrtke i tvrtka višekratno su prijavljivani zbog mobbinga i kršenja radničkih prava, uključujući i onemogućavanje sindikalnog djelovanja. Tvrtka je prisiljavala radnike da najmanje 700 kuna mjesečno troše u Bosinim dućanima. Vlasnik je lakonski obrazložio to pravilo: ” Pa gdje drugdje da troše”. Vlasnik je svoje zaposlene javno nazivao stadom. I tako dalje, i tako dalje.
U Hrvatskoj, kao i drugdje, postoji više veoma spornih supermarketa. Tommy i Lidl, primjerice, povremeno prodaju patvorena vina, shopping u Lidlu i Kauflandu može izgledati kao shopping u ne baš urednom skladištu svega i svačega, a pojedine trgovine iz udruženja NTL ostavljaju dojam kao da živimo u osamdesetim godinama 20. stoljeća. No Boso je i po kompanijskoj kulturi i po izboru robe u njegovu zagrebačkom dućanu ipak nenadmašan. Radi se o vjerojatno najgorem trgovačkom lancu koji se dosad pojavio u Hrvatskoj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.