Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
La Riseria na uglu Masarykove i Gundulićeve, gdje se nekad nalazila legendarna boemska gostionica Blato a zatim par groznih turističkih restorana, pokrenuta je s dobrim namjerama.
Kad se Riseria otvorila pričali smo s vlasnikom, simpatičnim čovjekom koji je kroz restoran želio afirmirati svoj talijanski asortiman: gospodin posjeduje istoimenu trgovinu u Gundulićevoj, koja drži rižu, pastu, sireve, vina, pršute i niz drugih sitnica.
Stoga je sasvim legitimno da vlasnik Riserije sve te fine stvari pokušava prodavati i kroz restoran.
Problem je u tome što restoran ne funkcionira.
Restoran Riseria primjer je svih mogućih ugostiteljskih a donekle i kulinarskih pogrešaka koje možete zamisliti.
Evo nekih
1. Premda drži niz zanimljivih vina, uključujući Bellavistu i odličan Tommasijev Amarone, Riseria uopće nema vinsku kartu, ni tiskanu ni na crnoj ploči, što je crveni karton ako restoran nema vrlo ozbiljnog sommeliera. Da ima, govorili bismo o žutom kartonu.
2. Riseria koristi isključivo zamrznutu ribu, što je pomalo depresivno. Jasno je da u većini srednjih restorana dio ribe mora biti zamrznut, ali koristiti isključivo zamrznutu ribu i rakove nipošto nije dobro.
3. Riseria na stol ne iznosi kruh osim ako gosti to ne traže, što je nedopustivo za talijanske restorane: svaki mainstream talijanski restoran prvo vam na stol donese košaricu s kruhom, pecivima i grisinima.
4. Umjesto da riba parmezan ili grana padano za stolom, Riseria poslužuje inferiorni unaprijed naribani sir. U Carpacciu, udaljenom samo 150 metara istočno, parmezan se uvijek riba za stolom.
5. Maslinovo ulje potpuno je bezokusno: premda na boci piše frantoio, a frantoio je vrlo
karakterna sorta, Riserijin frantoio podsjeća na neutralna ulja iz supermarketa.
6. Kuhanje nije uvredljivo, ali je mediokritetsko.
Naručili smo pacchere sa zamrznutim jastogom, najskuplje jelo na meniju, koje košta 29 eura. Paccheri su bilo odlično skuhani, školski al dente. Ali, umak od rajčica vjerojatno je napravljen bez temeljca, a sasvim sigurno bez temeljca od rakova. Budući da u studenom svježe rajčice više ne valjaju, umak je imao neugodan, vodeni okus. Potpuno je nevjerojatno da se meso jastoga ubacuje u umak koji nema nikakve veze s okusima rakova i koji nema nikakav karakter. Bilo bi logično da je Riserijina kuhinja koristila temeljac od rakova ili da je, s druge strane, jelo otišlo u smjeru jastoga Newberg. No, potrošiti jastogovo meso u bezličnom crvenom umaku dosta je ozbiljna pogreška. Ali, otkud vam ljušture za temeljac, ako kupujete zamrznuto meso rakova?
Riseria je danas u ponedjeljak između 12 i 30 i 14 bila sablasno prazna. Bili smo doslovno jedini gosti. Ako se Riseria ne okrene prema profesionalnom ugostiteljstvu, nema mnogo šanse da opstane. Osim ako će je vlasnik, koji se očito ne razumije u restoranski posao, nastaviti održavati zato što ne želi priznati neuspjeh. Energična konobarica koja zaista poznaje ugostiteljstvo, čini servis najboljim dijelom La Riserije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
