Torikaya je uhodana, profesionalna i puna, a tantamen jedno od rijetkih pravih azijskih jela u Zagrebu

Torikaya je otvorena lani, ali u restoranima se vrijeme drugačije mjeri. S obzirom na lokaciju u prometnoj Petrinjskoj ulici, relativno mali unutarnji prostor i vječno punu terasu na ulici, broj i protok gostiju, cirkulaciju radne snage i ne baš laganu disciplinu ramena koju je odabrala, Torikaya bi mogla pokazivati znakove zamora kao da je otvorena prije tri ili četiri godine a ne 16 i pol mjeseci. Torikaya, međutim, ne da ne pokazuje zamor nego je uhodanija nego na početku, a ramen se redovito unapređuje.

U ponedjeljak smo u Torikayu svratili na kratki kasni ručak, na jedno jelo i piće. Bilo nas je petero. Unatoč terminu između ručka i večere, terasa je bila puna: dvije obitelji iz Zagreba i Slovenije, vesela grupa mladih Francuskinja, nekoliko parova, jedan kasni poluposlovni ručak…Torikaya drži četiri ramena; klasični Tantamen od svinjetine, riblji Tempura shrimp ramen, veganski i Miso chicken ramen.

Nedavno su uveli Mazemen “ramen bez juhe”, jelo od pšeničnih ramen rezanaca i govedine s ramen dodacima, u Torikayinom Mazemenu to su soja tare, čili ulje, jaje, crumble od lješnjaka i čvaraka, bonito, daikon i mladi luk. Osim po ramenu, Torikaya je poznata po najboljim gyozama u Zagrebu i dan dan noodlesima. Sve recepture razvija Vid Nikolić, koji Torikayu vodi kao partnerski projekt s Davorom Bienefeldom. Torikaya je nazvana po  Nikolićevom Tori Street foodu u Španskom i Bienenfeldovom hotspotu Izakaya na Trešnjevci. Glavni Torikayin kuhar je Mateo Grabarić.

U ponedjeljak smo u Torikayi naručili Tempura shrimp ramene, Tantamen, Chicken miso ramen i noodlese s govedinom. Tantamen je bio standardno izvrstan, moćan, slojevit, zastrašujuće zasitan, sa slasnim rezancima koje mijese u Torikayi. Noodlesi, jaja, gljive, svinjska potrbušina, svaki element u  Tantamenu precizno je kuhan, teksture se jasno razlikuju, a nakon što su dodatno unaprijedili goma tare, Tantamen u Torikayi jedno je svega nekoliko zaista autentičnih azijskih jela u Zagrebu. Tempura shrimp raskošno je prezentiran, s efektnim buketom enoki gljiva i dva velika repa kozica u panku. Adut ovog ramena je naravno dashi, dubok, taman, širok, s izvrsnim balansom zemljanih i morskih okusa. 

Servis je ljubazan i dinamičan ali odmjeren, objašnjenja su precizna, kratka i pravovremena. U servisu je dok smo bili u Torikayi bilo troje ljudi, što je neophodno za propisno pokrivanje sale, terase i koordinaciju s kuhinjom. Mnogi lokali Torikayine veličine u centru Zagreba takav prostor prepuštaju jednom konobaru, možda dvama. Sva jela dobili smo relativno brzo i istodobno, optimalno topla i lijepo aranžirana. Torikayine ramene dobro poznajemo, a ovoga smo puta prvi put probali Beef noodlese, udon rezance s trakicama bifteka i čili pastom, u teriyaki-oyster umaku, koji se poslužuju s ultratankim listićima sušene fermentirane palamide (bonito flakes).

Beef noodlesi su vjerojatno najveća umami bomba na Torikayinom meniju nakon Tantamena. Meso je sočno, umak bogat i pun onih specifičnih slano-slatkastih mračnih okusa specifičnih za azijske umake. Zelena zrna edamame daju crunch i svježinu, a bonito umami i mineralnost. Vinska lista je precizno složena za jela koja Torikaya nudi, a na meniju su i sugestije za vinski i koktel pairing. Tri koktela koje Torikaya ima na listi mogu se naručiti i u bezalkoholnim verzijama. Naš Tokyo Mule u bezalkoholnoj je verziji bio gotovo jednako intenzivan kao u verziji s votkom, na što rijetko nailazimo.

Torikayina mana je što jako rijetko mijenja meni. Konceptualno je ispravno u ramen baru držati manji broj uglavnom istih jela, nije realno za malo tržište poput zagrebačkog  osim ako imate značajan protok turista, jer stalnoj publici postaje dosadno. Ostale greške su na razini detalja koji se mogu lako peglati. U svemu ostalom, Torikaya je strateški važna za domaću restoransku scenu.  

Hrvatska je zemlja casual restorana koji se reklamiraju mantrom dobre hrane u opuštenoj atmosferi. U stvarnosti to prečesto znači opušteni servis i prosječnu hranu.  Torikaya je jedan od vrlo rijetkih restorana (tu su još riječki Hidden, Bekal Marka Turkovića i potencijalno Sopal) koji dosljedno ispunjavaju obećanje casual žanra: zaista opuštenu, neformalnu atmosferu i ozbiljno profesionalno kuhanje. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.