NO GOATS NO GLORY Kumparičkin Table sjajno spaja mikrolokalne namirnice s fenomenalnim sirevima, za samo 45 eura po osobi
O Kumparičkinim sirevima napisano je i dokumentirano gotovo sve. Kumparičkine sireve baš obožavamo, pogotovo odležanije. Svi restorani koji imaju Kumparičkine sireve ponosno ih ističu u svojim jelovnicima. S potpunim pravom. Zanatski sirevi ove male istarske farme koza jedni su od najboljih u cijeloj Hrvatskoj.
Kumparičkin Table već je manje poznat. Koncept je zapravo genijalan. Jednom na dan, od 19 do 21 sati, Kumparička zaprima rezervacije za samo jedan veliki stol usred imanja, i za tim se stolom napravi komunalna gozba s pogledom na zalazak sunca, i društvu domaćih životinja, jednog od deset pasa i nekoliko mačaka. Jelovnik je fiksni, ali se mijenja ovisno o sezoni.
Večera zapravo započinje obilaskom farme koza kojih obitelj Winkler sad već ima više od tristo, a onda svi sjedaju za stol koji možda maksimalno prima dvadesetak gostiju po večeri. U režiji mlađih Winklera slijedi mali spektakl, neka vrsta ogoljenog fine dininga, potpuno prirodnog i jednostavnog, usredotočenog na ono što je upravo ubrano i na kozje mliječne proizvode. Jelovnika nema, svako novo jelo je pojedinačno iznenađenje koje kaotično ali s puno srdačnosti dolazi na stol.
Sve počinje s domaćim kruhom, labnehom s tri elementa i sirnim namazom. Labneh, izrazito kremasta forma jogurta, genijalan je u sve tri forme, s limunom i marmeladom, medvjeđim lukom i malinama. Labneh se vraća još nekoliko puta tijekom večere, što smo dočekali s veseljem. Svojevrsna šopska salata od rajčica, luka i krastavaca obogaćena feta sirom, jedna je od boljih koje smo pojeli u zadnjih nekoliko mjeseci, dok je palenta s fetom i maslinovim uljem toliko fantastična da se nismo mogli koncentrirati ni na što drugo za stolom. U međuvremenu su stizale mrkve, patlidžan, tzatziki i glavno jelo-kozlić.
Glazirane mrkve i feta sir prilično su neodoljiva kombinacija i tehnički izvrsno pripremljena, dok nam je nadraži ipak bio patlidžan s labnehom. Meso kozlića peku s s bliskoistočnim začinima, sočno je, ukusno i precizno dozirano za dvije osobe. Na kraju večere, Kumparička predstavlja svoje sireve različite zrelosti, kako bi se shvatili kontekst i vizija njihove sirane. Ovoga puta smo dobili tri kozja sira, jedan mladi gotovo svježi, drugi odležan par mjeseci i jedan star godinu dana, a svakije bio jednako karakteran i bogat.
No, za pravu usporedbu treba probati i najstariji sir koji Kumparička trenutno ima, star šest godina, pun karamelnih aroma i iznimno dubokog, intenzivnog okusa koji nas je pratio skoro cijelim putem doma. Table je zapravo jedan od najboljih jednostavnih restorana u Istri kad bi se gledala samo hrana koju pokušava afirmirati i specifična atmosfera koju tamo njeguju.
Ozbiljna mana su jedino vina, kao da im je statement ignorirati ih, ali svejedno smo dobili neočekivano pristojno domaće rifuzno vino za koje pretpostavljamo da dolazi iz okolice. Večeru sa zaista puno jela, dva bokala rifuznog vina, obilaskom farme i proizvodnje, degustacijom fantastičnih sireva i prelijepog ambijenta platili smo nevjerojatnih 90 eura, kao u bilo kojoj od onih dosadnih kvazikonoba kojih je Istra nažalost puna.
KUMPARIČKA TABLE
Cokuni 25, Cokuni
HRANA 4 VINA 2 Servis 4 Ambijent: 5
