Vorichi u istarskom selu Orihi iznenađujuće je dobar bistro, više nego konoba. Domaće salame i sirevi su im izvrsni
Pršut, salame i sirevi jedna su od najpopulatnijih hrvatskih predjela, o kojima se zapravo i ne razmišlja previše. Neki put se naručuje iz navike, drugi put samo kako da se što prije utažila glad, a tek rijetko kao pravo gastronomsko iskustvo.
U restoranu Vorichi smo pak jeli jednu od najboljih mesno-sirnih plata u Istri. Vorichi je mali restoran s možda tek šest, sedam stolova u prekrasnom ambijentu zelenila, loza i drveća. Sanjivi ambijent je toliko ugodan da vrlo vjerojatno nećete poželjeti otići. Šteta je možda što Vorichi nisu iznijeli nekoliko stolova na travu za potpuni ladanjski ugođaj. Vorichi je zapravo bistro s tek nekim elementima konobe.
Primjerice, skoro nijedno glavno jelo ne bismo okarakterizirali kao izvorno istarsko, što u moru krive percepcije istarske kuhinje ne mora nužno biti loše. Predjela su već druga priča. Iznimno ukusna mesno-sirna plata sastoji se od domaćeg pršuta kojeg ručno režu u restoranu i koji je fantastičan, ombola, pikantne salame i kobasica. Sve domaće, ukusno i zapravo vrlo dobro. Sirevi su možda još i bolji. Kumparička kozji sir, skuta iz Premanture, sirevi Orbanić mljekare i jedina mana sir s tartufima koji zaista nema smisla gurati u ovako prekrasne sireve.
Sirni slijed u Vorichi bi se mogao opisati kao Te Best of Istre. Zajedno s kaparima i maslinama postaje jedno od najboljih jednostavnih predjela koje smo probali u zadnje vrijeme. Osim toga, Vorichi ima i jako dobar kruh, koji bi se sasvim slobodno mogao posluživati u fine dining restoranima. Nebrojeno smo puta pisali da je kruh skoro pa svim istarskim restoranima jedan od najvećih nedostataka. Kultura dobrog zanataskog kruha kao da nije stigla u istarske restorane. U Vorichi peku svoj kruh od kiselog tijesta i svoju focacciu. Kruh od kiselog tijesta je propisno hrskav i mekan, bogat iznutra, dok bi focaccia mogla biti mrvicu masnija i slanija, ali i ovako je vrlo dobra.
Uz predjelo smo naručili i salatu od rajčica koja je bila fenomenalna. Cherry rajčice, koliko smo uspjeli saznati od mladog uzgajivača iz okolice Pule, upravo su genijalne. U veću zdjelicu rajčica još smo dodali skute i maslinovog ulja i pretvorili jelo u mini spektakl. Pašta s bisqueom i školjkama je standardno dobra, pohvalno je što Vorichi ima domaću paštu, dok su sporo kuhana juneća rebarca s farme M Brothersa esencijalno jelo ambicioznijih bistroa. Lijep komad mesa raspadao se samo na dodir vilice, a zadržao je sve okuse i teksture. Uz meso je išao i školski primjer pire krumpira kao i vrlo fini i tehnički sasvim solidan jus.
Za desert nažalost nismo imali snage, iako smo dobili na kraju večeri zgodan petits fours od čokolade. Vorichi ima i jako dobru vinsku kartu s nešto više od pedesetak etiketa, među kojima je najzastupljenija upravo Istra, ali ima i drugih hrvatskih vinskih regija te nekoliko stranih etiketa. Iznenađujuće ukusnu, bistrološko-domaću večeru s buteljkom Piquentumova refoška platili smo 130 eura.
VORICHI
Orihi 58, Barban
HRANA -4 VINO 4 AMBIJENT +4 SERVS +4
