Bokun u Petroviji uzoran je primjer moderne istarske konobe
Riječ konoba već je predugo izgovor za nepažljivo kuhanje, sumnjive sastojke, poluamaterski servis i loša vina, sve to pod krinkom navodne autentičnosti i “domaće” atmosfere. Konoba Bokun u zapadnoj Istri blizu Petrovije, sasvim je suprotan slučaj.
Bokun je upravo uzoran primjer moderne istarske konobe. Bokunov je jelovnik uredno podijeljen na mesni i riblji dio. Jela su konvencionalna, tradicijska i točno opisana. Sastojci su veoma dobri do odlični.
Interijer je ugodan, s obaveznim ognjištem, dok je ladanjski ugođaj terase i vrta prilično neodoljiv. Posluga je iznimno profesionalna i odmjereno ljubazna.
Jučer smo u Bokunu ručali veoma solidan, mramorirani, ne preslani pršut koji je zaista imao okus po svinjetini, fine kaneštrele s gradela i odličnog velikog, sočno pečenog pagara.
No, posebno nas je oduševila salata.
U zdjeli salate bili su pomiješani savršeno svježi listovi rikule, salatine i zelenog radiča. Svaki je list bio savršen, prštao klorofilom i bogatim zeleno paprenim okusima. Salata je bila toliko fina da smo prvu zdjelu pojeli za tri minute, između predjela i ribe, pa smo odmah naručili još jednu.
Voditelj restorana rekao nam je da salate nisu ni iz dućana ni s placa, nego ih za Bokun i još tri obližnje konobe (spomenuo je Rusticu i Buščinu) uzgaja jedan lokalni poljoprivrednik.
Bokun ima ozbiljnu vinsku kartu s pedesetak etiketa. Prvo smo naručili bocu šampanjca, Palmer Blanc de Blancs, koja nam je dodatno uljepšala ljetni ručak na Bokunovoj terasi, a zatim smo još popili par čaša mlade Benvenutijeve Malvazije, jedne od najboljih iz lanjske berbe.
U Bokunu smo uočili samo dva problema, koja ova gotovo odlična konoba dijeli s većinom istarskih restorana.
Prvo, kruh je zaista trećerazredan, iz loših dućana. U Zagrebu se već godinama ni jedan pristojni restoran ne usuđuje servirati takav bazični konfekcijski kruh. U Istru očito još nije stigao trend zanatskih kruhova, što je golema šteta jer je kruh strahovito važan gastronomski element.
Drugo, ponudili su nam neki bezvezni balsamico koji nema nikakve veze s pravom stvari. Jasno je da je pravi balsamico preskup za restorane, no postoj brendovi poput Due Vittorie koji su korektno međurješenje između jeftine imitacije i autentičnog balsamica. Domaća bijela kvasina koju smo dobili uz salatu bila je sasvim dovoljna.
Osim ove dvije pogreške, konoba Bokun brutalno je dobra. Iznenađujuće izvrstan ručak u Bokunu platili smo oko 180 eura, s tim da je više od pola računa otišlo na šampanjac.
KONOBA BOKUN
Motovunska 33a, Petrovija
HRANA-4/5. VINA -4/5. SERVIS 4/5. AMBIJENT 4/5
