U San Rocco u Brtonigli, jedan od prvih hrvatskih gastrohotela, dolazimo od 2005. godine. Dobro pamtimo ljeto 2005. kad smo ostali fascinirani ladanjskim ugođajem San Roccove terase, ali i prilično razočarani činjenicom da San Rocco u ono vrijeme nije točio šampanjac na čaše: zaista je šteta ne piti šampanjac u tako lijepom ambijentu. Konobarica nam je na kraju ipak odlučila otvoriti i šampanjac, ali imala je samo Moët et Chandon, koji je natočila u flute. Danas se, pak, San Rocco može pohvaliti jednim od najkompetentnijih vinskih servisa u Istri kao i u cijeloj Hrvatskoj.
U to smo se uvjerili prošle subote kad je, usprkos groznom vremenu, San Roccovo parkiralište San bilo toliko puno da smo morali parkirati kraj obližnje crkvice. San Roccova vinska karta sada sadrži više od 250 etiketa, koje uključuju čak i jednog teško dostupnog Quintarellija, uvjerljivo najvažniju vinariju u cijeloj Valpolicelli, kao i dugu listu šampanjaca.
Osobito je važno da vinska karta obitelji Fernetich obuhvaća više starijih vina poput Frescobaldijeva Lamaionea iz 2006 ili Korakova Rizlinga iz iste berbe koji je u upravo fenomenalnom stanju. Tu je i kultna, teško dostupna Graševina Jasne Antunović, koja je prije dosta godina osvojila platinastu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama ali se i danas sjajno drži.
Pairing je jednako dobar kao i lista. Deutzov Rose odlično je išao uz ne preteške pozdrave iz kuhinje poput beigneta sa skutom, dok se Cotatov Sancerre La Grande Cote iz 2016. godine genijalno složio s rezancima sirove lignje s mascarponeom i pestom od divljih šparoga. I druge kombinacije bile su veoma uspješne. San Rocco trenutno priprema tri degustacijska menija. Cavallier sadrži osam jela plus amuse bouche i košta 120 eura. Alba i Aurora nešto su kraće i koštaju 85 eura. S obzirom na kvalitetu sastojaka, radi se jako dobroj vrijednosti za novac.
S Albe su nam se najviše svidjele lignje s pestom do divljih šparoga, sipe s krumpirom i ljetnim crnim tartufom (tuber aestivum) i srčani, malo žešći paccheri cacio e pesce. Battuta, jedna verzija tartar bifteka, uvjerljivo otvara Cavallier, dok su jaje, divlje šparoge i grašak perfektno sezonsko jelo. Rakovica je u ovo doba godine izvrsna, a jakovske se kapice poslužuju s ljetnim crnim tartufom.
Teo Fernetich rekao nam je da je ovog proljeća relativno rano nestao tuber melanosporum, mnogo aromatičniji zimski crni tartuf. Bijeli tartuf, tuber magnatum pico, u dobrim se restoranima već dugo ne poslužuje jer je sezona završila prije skoro tri mjeseca. Ako vam bilo tko danas ili bilo kad do rujna servira bijeli tartuf, možete biti sigurni da se radi o smrznutom ili još gore pasteriziranom bijelom tartufu. Posluga je tijekom cijele večere bila besprijekorna: obitelj Fernetich zaista je uspostavila iznimno visoke ugostiteljske standarde.
Kušali smo naravno i ulja San Rocco, na koja je Teov otac Tulio Fernetich posebno ponosan. Ima i zašto biti. Premda nisu profesionalni maslinari, Fernetichi su za svoj Selection osvojili 94 boda na Flos Oleiju. Nama je Buža još malo privlačnija od Selectiona.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.