Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas, u subotu 14. siječnja, zadnji je dan kad možemo kupovati kunom. Mnogi su odjednom postali sentimentalni prema kuni, što može imati smisla, jer su neke novčanice, osobito ona od tisuću kuna zaista lijepe i autoritativne. I kovanice od pet kuna, medeki, svakako će nam ostati u dugom sjećanju. Neki, pak govore o gubitku monetarnog suvereniteta, što je u kontekstu današnje Europe potpuna besmislica: ako ste članica Europske Unije, apriori ste se odrekli dijela monetarnog suvereniteta (kao i drugih suvereniteta).
No, za kunom je besmisleno žaliti prije svega zato što su Hrvati od njenog nastanka koristili i euro. Euro je, dakle, već dvadeset godina naša paralelna valuta, bilo doslovno, bilo kao obračunska jedinica
Evo zašto. Prvo, kuna je bila više manje čvrsto vezana uz euro: tečaj se dva desetljeća vrtio oko 7,5, a nikad nije prešao osam, ni pao ispod sedam. Drugo, kad ste kupovali ili iznajmljivali stan, vrlo je vjerojatno da ste cijenu dogovarali u eurima. Kad ste uzimali kredit, sasvim je moguće da ste ga uzeli u eurima a ne u kunama. Kad ste kupovali auto, jeste li se prijateljima hvalili cijenom u kunama ili u eurima? Kad ste dogovarali plaću ili honorar je li se spominjao iznos u u eurima ili samo u kunama?
Budimo ozbiljni, euro je od prvog dana uvođenja bio i hrvatski novac, i kao takav je naslijedio njemačku marku, koja nas je u osamdesetim i devedesetim godinama spašavala od zaista visokih inflacija i devalvacija i u koju su Hrvati bili fatalno zaljubljeni. Zašto su euro i marka bili naš novac? Zbog tri očigledna razloga.
Prvo, puno hrvatskih građana radi u inozemstvu od kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Iseljavanje je više nastavak tradicije a ne noviji fenomen. Svi ti ljudi plaće su dobivali u stranom novcu, strani novac slali su u Hrvatsku i polagali na bankovne račune, pa su i počeli računati u stranom novcu. Zemlja iseljenika prirodno se okreće stranom novcu. Drugo, Hrvatska je, kao turistička zemlja, prepuna stranog novca, pa on postaje svakodnevnica. Treće, u Hrvatskoj postoji i oduvijek je postojala masovna siva ekonomija, što u praksi znači da se dobar dio financijskih transakcija odvija neprijavljeno, u cashu.
Taj je cash ranije bila njemačka marka, a unatrag dvadesetak godina pretežno euro. Zbog svega toga zaista nema razloga žaliti za kunama. Uvođenje eura samo je formaliziralo i dosadašnje stvarno stanje u dobrom dijelu hrvatskog baratanja novcem.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
