Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Zagrebačka Panda, koju smo lani recenzirali, jedan je od rijetkih preživjelih primjera starinskih kineskih restorana iz devedesetih godina. Radi se o eurokineskoj kuhinji prepunoj MSG-a, koja redovito koristi smrznute proteine. No, Panda, smještena blizu zapadnog ulaza u Maksimir, veoma dobro posluje.
Kad smo je prošlog proljeća posjetili za ručak, obje su sale bile prepune a pred šankom se čekalo u redu za hranu za van. Sinoć je, pak, ovaj nepretenciozni kvartovski restoran bio ugodno polupun gostiju koji su se doslovno osjećali kao kod kuće: u Pandu se dolazi u trapericama, puloverima i trenirkama, a nipošto u štiklama i odijelima. Jedan od glavnih razloga Pandine popularnosti svakako su cijene. Pandu bi, štoviše, mogli proglasiti jednim od zagrebačkih rekordera u nedizanju cijena uslijed prelaska na euro.
Evo zašto. Sinoć smo u Pandi naručili butelju Kozlovićeve Malvazije, bocu Jane, spring rollse, čips od “jastoga”, ljutu salatu od kupusa, curry od govedine, kuhanu rižu i škrpinu na sečuanski (škrpina je bila smrznuta, ne bi nas čudilo da se zapravo radilo o crvenom bodečnjaku). Predjela su razmjerno mala, a glavna jela dosta velika. Sve to koštalo je samo 54 eura, što nam se u svjetlu skoro svih drugih zagrebačkih restoranskih cijena čini skoro nevjerojatnim. No, kad pogledate Pandin jelovnik vidjet ćete da na njemu dosta malih jela košta dva ili tri eura, dok škrpina, servirana u umaku s puno povrća, košta oko devet eura. I tako dvoje ljudi, u mjesecu kad cijela Hrvstska priča samo o rastu cijena, blizu centra Zagreba može obilno večerati, s buteljom vina, za pedesetak eura.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
