Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Kad upišete u tražilicu Kerempuh, Dolac, pojavljuju se crvena slova Trajno zatvoreno. Na velikoj terasi s pogledom na tržnicu i dalje se nalazi petnaestak stolova. Na fasadi i dalje piše Kerempuh, ali je sam prostor ispražnjen. Kroz velika, zaključana vrata vide se tek metla i nešto sredstava za čišćenje.
Kerempuh je, zbog svoje superiorne lokacije, svojedobno bio jedan od najpopularnijih zagrebačkih restorana. U Kerempuh se odlazilo na jednostavne ručkove: punjene paprike, sarme, gulaš, nešto roštilja. Bili su tu još zagrebački bečki, lungići, pokoji biftek. Onda se vlasnik, negdje 2003. dogovorio s Anom Ugarković za gastronomski večernji program. Gospođa Ugarković u svom je prvom hrvatskom restoranu kuhala jedno tri mjeseca. Hrana je bila izvrsna, ali se sve ostalo doimalo dosta kaotično. Cheficu Ugarković u večernjem je programu Kerempuha naslijedio chef Dino Galvagno.
No, ni Galvagno nije dugo ostao na Dolcu. Poslije ovog iskoraka u modernu autorsku kuhinju, Kerempuh se vratio svojim tradicionalnim formatima, čija se kvaliteta unatrag pet ili šest godina počela jako urušavati. Osim toga, zadnjih se godina na meniju našlo i dosta jela posve opće prakse, poput filea lososa, brancina i lažnog rižota. Kerempuh na Dolcu prodavao je sve i svašta, osim svježe hrane s Dolca. Zadnji put posjetili smo Kerempuh prije četiri godine. Jelovnik je bio dosadan, vinska karta još mnogo gora, a osoblje potpuno nezainteresirano. Vidjelo se da Kerempuh umire i da jedva čeka eutanaziju. Koja se, eto, dogodila.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
