Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Putniku kraj Čavla model je gostionice uz cestu, s jednostavnim i poštenim kuhanjem i doslovno nezamislivim obrtajem gostiju 

6ABC3346

Pečenu teletinu treba jesti tamo gdje zalaze kamiondžije. Stari je to gostioničarski aksiom koji smo u subotu odlučili provjeriti u Putniku, popularnoj gostionici uz cestu u Sobolima kraj Čavla iznad Rijeke.  Putniku je obavezna stanica na autocesti Rijeka-Zagreb ali i mjesto kroz koje prolaze tisuće lokalnih gostiju.

U subotu rano popodne otišli smo u Putniku na ručak, bez rezervacije. Terasa je bila prepuna s listom rezervacija koja je sezala do predvečer, ali poduzetna konobarica pronašla nam je lijepi veliki stol za četvero u jednoj od sala. Bio je to obiteljski ručak, pa je potrajao malo dulje. Što nije običaj u Putniku. Putniku je mjesto s vjerojatno najvećim obrtajem gostiju u cijeloj Hrvatskoj. Kad smo svratili kod njih prije točno četiri godine, došli smo kasno pa su već bili prodali dnevna domaća jela koja smo htjeli probati.

Jeli smo biftek i pečeno meso, koji su bili neočekivano sočni i ukusni. Neočekivano, jer na sličnim mjestima obično imamo loša iskustva sa svime što nije jedno ili dva dnevna jela po kojima je neka gostionica poznata. No, i tada nam je više nego hrana pažnju privukla količina tanjura koju Putniku izbacuje na običan radni dan. Jučer, u subotu, sve što smo tada vidjeli mogli smo pomnožiti s deset.

Bio je gotovo ljetno topao dan, produženi vikend i zadnji masovni turistički vikend u sezoni, nekoliko dana prije Svih svetih kada ljudi već obilaze groblja. U sali kraj našeg stola nalazila su se još tri, jedan manji za troje i dva za četiri do šest osoba. Dok smo sjedili na malo duljem ručku, za tim se stolovima izmijenilo sigurno više od 20 gostiju.

Ljudi se u Putniku ne zadržavaju dugo. Hrana se malo čeka jer dosta jela se radi ili dovršava po narudžbi. Konobar nas je upozorio da ćemo pohane pečene paprike čekati barem 15 minuta a pršut desetak jer ga režu posebno za svakog gosta. Servis u Putniku je brz i efikasan, konobari s dosta vedrine istodobno prate tempo narudžbi ali ga i potiču, i uspijevaju donekle istodobno na stolove isporučiti različita jela u optimalnom stanju. Što u Putniku nije jednostavan zadatak.

Meni je golem, obuhvaća sve od hladnih i toplih predjela, marendi preko domaćih jela do roštilja i generičke ponude (razne tjestenine, pohana mesa, bolonjez) plus deserte. U svakog segmentu menija barem poja jela je lokalno ili ima neki detalj iz dijapazona lokalne kuhinje.

Najviše se prodaju veliki komadi pečenog mesa i marende. Putniku kuha dobre jote, tripice, jetrica na venecijanski, palente po kojima je čavjanski kraj poznat, pečenu teletinu, ombolo (lumbul) i kobasice sa zeljem. Nakon kratkih pregovora naručili smo teleće pečenje s dinstanim kiselim kupusom i pireom, lešo govedinu s blitvom, njoke s gulašom i sarme čija sezona u Putniku već traje.

Vina u Putniku uopće nema. Imaju otvorenu žlahtinu i otvorenu kupažu terana i borgonje u bokalima od litre i pola litre i nekoliko industrijskih piva. Naručili smo bokal žlahtine, koja čak i nije bila loša u svom žanru. Kad kažemo žanr mislimo više na osvježavajući napitak od fermentiranog grožđa nego na vino. Zbog prirode sorte, žlahtina nema dovoljno karaktera da bi se smatrala vinom poput graševine ili pošipa, ali ova koju smo dobili u Putniku imala je neobično puno svježine, voćnosti i potpuno čist okus. Bila je, naravno, prelagana da bi pratila bilo što od hrane koju smo naručili, ali prednost joj je nevjerojatno niski postotak alkohola što neki vozači vjerojatno doživljavaju kao prednost. Da ne bismo čekali paprike, naručili smo malo pršuta i palentu s pancetom. Pršut je bio loš, ali štangice ukusne palente omotane prženom pancetom bile su duhovit i dobar početak. Kruh je prosječan.

Kuhanje u Putniku je jednostavno ali vrlo pošteno. Nema prečica, aljkavosti ni laži. Namirnice nisu vrhunske ali okusi su čisti, nema nikakvih suvišnih začina ni dodataka, od dinstanog kiselog zelja do zasitnog, snažnog gulaša u njokima sve je skuhano točno, meso je očišćeno kako treba, povrće nije prekuhano, pire je ukusan i kremast, deserti nisu preslatki ni opterećni kvazimodernim detaljima. 

Najbolje jelo na našem ručku bila je lešo govedina s blitvom. Meso je imalo jak okus kuhane govedine, bilo je dovoljno mekano da se odvaja vilicom ali ne prekuhano, blitva je mogla biti malo manje kuhana ali sve zajedno bilo je dobra marenda. Pečena teletina bila je mrvicu presuha s previše umaka na tanjuru, ali pire i dinstano zelje bili su školski.

Njoki s gulašom bili su neobično ukusni i bogati (gulaši u gostionicama često su razvodnjeni ili nedovoljno kuhani), njoki su bili čvrsti, porcija nije bila prevelika i u njoj je bila optimalna količina gulaša, što također nije čest slučaj na sličnim mjestima. Sarme su ogromne, s još više pirea i ručno rezanog zelja. Meso u sarmama je srećom lagano začinjeno što je dobra odlika većine jela u Putniku, a zelje dobro isprano i precizno kuhano. Za deserte smo naručili štrudlu s jabukama koja je također dovoljna za dvoje, krcatu mirisnih jabuka koje nisu ubijene šećerom nego su pune cimeta, između dva lista malo jače zapečenog lisnatog tijesta, i kremšnite koje sami rade, s laganom ali mrvicu preslatkom kremom i hrskavim, ne-žilavim tankim korama. 

Putniku je gostionica koja se ni u jednom detalju ne pretvara da je gastro. Vlasnike, kuhare i konobare zanima samo kako na vrijeme i dobro nahraniti rijeku gostiju koja se slijeva za njihove stolove i sve ih ispratiti zadovoljne. I to im uspijeva, unatoč nevjerojatnom obrtaju gostiju. Ručak za četvero s dva velika bokala žlahtine, desertima, kavom i mineralnom vodom platili smo oko 650 kuna.  

PUTNIKU

Kikovica 2, Soboli

HRANA +3/5 VINO 1/5 SERVIS +3/5 AMBIJENT -3/5

VISA Inspire_logo_web copy
aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Putniku kraj Čavla model je gostionice uz cestu, s jednostavnim i poštenim kuhanjem i doslovno nezamislivim obrtajem gostiju 

by Kult Plave Kamenice time to read: 4 min