Zinfandel’sov tartar od hlapa mogao bi se posluživati u bilo kojem pariškom restoranu s dvije ili tri zvjezdice

“A gdje je, pobogu, Ana Grgić naučila tako dobro kuhati?” Ovu smo rečenicu, ali doslovno, izgovorili dok smo uživali u tartaru od hlapa, jednom od najukusnijih jela klasične visoke kuhinje, koje smo ikad probali u Hrvatskoj.

Tartar od hlapa Esplanadine glavne chefice vodi vas ravno u historicističke gastronomske paviljone blizu Champs Elyseesa, koji svi imaju dvije ili tri Michelinove zvjezdice.

Putrasto mineralno, savršeno začinjeno, raskošno ali graciozno, rukom rezano meso velikog raka, s par hrskavih elemenata poput čipsa od riže, jedinstvena je posveta klasičnoj visokoj kuhinji. Takvim se kuhanjem u Zagrebu ne bavi baš nitko, što je još više pojačalo fantastičan dojam jela koje nam je sinoć u Esplanadi posluženo kao pozdrav iz kuhinje.

Tartar od hlapa prirodno se složio s podjednako mineralnim Larmandier Bernierom; lijepo je da je Esplanade napokon ušla u svijet growers šampanjaca.

Tartar od hlapa gospođe Grgić Tomić bio bi više nego dovoljan samostalni razlog da provedete večer u Zinfandel su, kad bi se nalazio na meniju; chefica nam je objasnila da se radi o improvizaciji koja joj je pala napamet uoči večere. Za tako uspješno improviziranje morate imati jako puno talenta i znanja o visokoj, prije svega francuskoj kuhinji.

Cijeli je novi, predproljetni Zinfandel’sov jelovnik nadahnut je klasičnom francuskom kuhinjom. Puževi s lisičicama i heljdom dobar su podsjetnik na omiljeni francuski sastojak, koji se u hrvatskim restoranima rijetko koristi.

Bisque s narančom, šafranom, dimljenim dagnjama i mariniranom triljom blizu je genijalnom. Podsjetio nas je na naš prvi bisque od jastoga, koji smo probali u londonskom restoranu La Tainte Claire negdje 1994. U Tainte Claire kuhao je veliki Pierre Koffman. La Tainte Claire bio je prvi restoran s tri zvjezdice u kojem smo večerali, a okuse, eto, ne možemo zaboraviti ni poslije trideset godina.

I glavna su jela na novom Esplanadinom meniju pomalo francuska, osobito file jelena s dimljenim višnjama i gustim tamnocrvenim umakom koji se sjajio od maslaca. Ruzičasta prsa biserke poslužena su, naravno, sa smeđim maslacem.

“Baš sam razmišljala o tome kako sve više, čisto instinktivno, idem prema visokoj francuskoj kuhinji. Sve mi se više sviđa francuski stil kuhanja,” rekla  nam je sinoć poslije večere Ana Grgić Tomić. Takva je orijentacija ispravna i dobrodošla.

Zagrebačka fine dining scena treba raskošan, blago konzervativni restoran nadahnut francuskim rukopisom. Servis u Zinfandel’su bio je uobičajeno savršen. Baš kakav ide uz visoku kuhinju gospođe Grgić Tomić.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.