Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Uz Blu nas veže duga i ne uvijek sretna prošlost. Kako u Rovinj redovito dolazimo barem četvrt stoljeća, pratili smo Blu od njegovih prvih dana koji su bili, blago rečeno, kuriozitetni.
Primjerice, Blu je jedini restoran u kojem smo uživo vidjeli cijelog, neočišćenog hlapa na pizzi. Do danas nam nije jasno kako je siroto tijesto preživjelo težinu velikog raka, i kome je pao napamet taj egzibicionizam. U Blu smo prije vrlo mnogo nazočili promociji prvog Movijina pjenušca. Aleš Kristančič je tijekom promocije održao vehementno predavanje o tome kako su, eto, njegova vina među najboljima na svijetu. Posebno je zabavno da su promociji prisustvovali i svi članovi Psihomodo Popa, koji u ono vrijeme, koliko se sjećamo, nisu znali baš mnogo o vinu.
Nekoliko godina poslije ekscesa s hlapom na pizzi, u Blu su se pokušali baviti pretencioznijom gastronomijom ali, nažalost, s osrednjim sastojcima i bez poznavanja bazičnih kuharskih tehnika. Prezentacije su bile korektne, pokoji je tanjur dobro ispao, ali restoran se doimao gastronomski beznačajno. Izbor vina bio je, međutim, prilično dobar. Naposljetku, u Blu smo zadnji put ručali prije desetak godina, kad je hrana već postala rubno jestiva.
Stoga smo Blu redovito izostavljali iz svih naših rovinjskih i istarskih restoranskih lista, iako se nalazi na fantastičnoj lokaciji par kilometara izvan grada, na samoj plaži. fantastičnim pogledima na pučinu i stari Rovinj, i svježinom iz šume iza restorana. Zbog dugogodišnjih smo mediokritetskih iskustava Blu naprosto odlučili ignorirati. Do ove subote.
Za ručak, baš poslije duge jutarnje kiše, ambijent u Blu bio je posebno šarmantan. Nije bilo vruće, nije bilo hladno, more je bilo mirno kao ulje s tek povremenim valovima, dok je sunce kroz oblake stvaralo onu lijepu prigušenu svjetlost koja se inače javlja pretkraj dana.
Novi koncept Blua ugodno nas je iznenadio, a hrana se pokazala još boljom od koncepta. Ove je sezone pod novim vodstvom Blu postao gastronomski bistro. Blu nudi tri petoslijedna menija; vegetarijanski, riblji i mesni (slično kao Monte). Svaki meni košta 590 kuna, ali je moguće naručiti i skraćeni troslijedni meni za 330 kuna, kao i veliki chefov meni s osam ili devet jela. Odlučili smo se za vegetarijansku Terru Magicu i riblji Deep Blu.
Terra Magica otvara se čipsom od tikvica, kremom od tikvica, ukiseljenim tučkom cvijeta tikvica i gelom od limuna. Već ovo jelo pokazuje rukopis chefova Roka Nikolića i Marka Aćimovića: jela se slažu od niza zasebno obrađenih elemenata, uz korištenje više dijelova središnjeg sastojka. I jela su vrlo lijepa.
Gazpacho je zapravo dekonstruirani tanjur koji se sastoji od lubenice s kravljom skutom, i niz kremastih točkica koje predstavljaju esenciju gazpacha. Ovo je jelo opet lijepo, jako osvježavajuće i možda najuspjelije s vegetarijanskog menija.
Agnolotti punjeni graškom, komoračem i limetom također su optimalno svježi, puni zelenih okusa i ugodnih kiselina, dok je pečeni patlidžan serviran s bogatom kremom od crvene i žute paprike s čipsom od patlidžana, pinjolima i mentom; radi se o jednom od uspjelijih tretmana našeg omiljenog povrća, nezasluženo zanemarenog u većini hrvatskih restoranskih kuhinja.
Deep Blu otvara se zaista odličnim škampima, serviranima s majonezom od hibiskusa i bazge, i s cvjetovima bazge. Blaga herbalna slatkoća bazge izvrsno se slaže s mineralnom slatkoćom perfektno očišćenih škampa. Mislili smo da su škampi s hibiskusom i bazgom jelo dana, dok nismo dobili cappellette punjene hlapom, s jako bogatim, baš intenzivnim bisqueom od hlapa i estragonom. Ovo je jelo mnogo robusnije od sveg drugog što smo probali u Blu, ali je zaista prvorazredno.
Prije paste s hlapom probali smo dagnje pune morskog okusa s osvježavajućom dinjom i slatkastim mariniranim paprikama, da bi riblji meni završio školski pečenim fileom hame, s majonezom od bosiljka, malim pečenim rajčicama i malom, slatkom pečenom tikvicom.
Sve što smo pojeli u Blu bilo je dobro do izvrsno, s čistim okusima, logičnim slaganjem tanjura i precizno primijenjenim tehnikama, bez suvišne pretencioznosti, i bez bilo kakvog fejkanja. Tako trebaju izgledati gastronomski bistroi, složili bi se, pretpostavljamo, Ana Ugarković i Filip Horvat, vodeći hrvatski autoriteti tog žanra.
Vinska karta puna je zanimljivih butelja , uključujući Marany obitelji Tomac, Le Chiffre i Frenchie Ernesta Tolja, Kozlovićevu Santa Luciu, ali i Cristal iz legendarne 2008. godine. I triput jeftiniji no također skupi i izvrsni Pol Roger iz 2013. Šteta je, međutim, što zasad nemaju ni jedan radni šampanjac, koji bi se prodavao za 600 do 700 kuna i točio za manje od sto kuna za čašu. Na Bluovoj je terasi naprosto šteta ne piti šampanjac.
Blu je možda najugodnije restoransko iznenađenje na koje smo ove godine naišli u Istri. Uz chefa i suvlasnika Roka Nikolića, iza sadašnje talentirane i energične verzije Blua stoje suvlasnik i voditelj restorana Lorenzo Bercan, chef Marko Aćimović i glavni konobar Nikola Bulj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
