Takenoko je nikkei jelovnikom kupio još nekoliko godina života. Ceviche s tunom je senzacionalan

Bangladeški chef Ataur Ahamed Rabbi došao je u zagrebački Takenoko iz bahreinskog restorana Clay, koji je specijaliziran za nikkei kuhinju. Nikkei je, podsjetimo, japansko-perunaski stil kuhanja nastao krajem 19. stoljeća u Peruu. Restorani Nobu učinili su nikkei globalno popularnim.

Zagrebačkom je Takenoku poslije skoro osamnaest godina postojanja hitno trebao ne samo face lifting već malo ozbilnije rekoncpiranje, jer Takenoko nažalost već dugo nije bio dobar, barem ne onoliko koliko se očekuje od restorana visokog renomea. Pa je Takenoko odlučio krenuti prema nikkei kuhinji. I to ne na razini nekoliko simboličnih poteza.

Takenoko je, naprotiv, sastavio cijeli nikkei jelovnik, koji obuhvaća više od dvadeset jela uključujući nekoliko neobičnih sushija. Neka od tih jela su euro-nikkei fusion, poput “nikkei” salate niçoise, dok se druga doimaju opasno autentično. 

Među četiri cevichea naručili smo onaj od tune. Radi se o najboljem cevicheu koji smo dosad probali u Hrvatskoj, s fantastičnom kombinacijom dubokih i citrusnih tonova, kremastom ali laganom teksturom preljeva i veoma ukusnim, na kockice narezanim mesom tune. Riječ je zapravo o najukusnijem jelu koje smo probali u Takenoku za dugo, dugo vremena.

Drugo predjelo, jakovske kapice na prženom hrskavom kelju, istaknulo se vibrantnim umakom od čilija. Zatim smo se bacili na nikkei sushi. Nigiri od tune s gusjim jetrima i nigiri od jakovskih kapica s kremom od manga bili su izvrsni u svom žanru netipičnog pristupa sushiju. Maki rolice s kozicama i šparogama u tempuri podsjetile su nas na bolje trenutke londonskog gastrotainment restorana Coya, dok je maki s tunom bio puno autoritativniji .

Nismo se, nažalost, uspjeli probiti do glavnih jela od kojih dva, brancin u listu banane i janjeći kotleti s umakom od ananasa, zvuče kao retro iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Takenokov novi jelovnik počinje s četiri stranice nikkei jela, da bi se nastavio klasičnom japanskom ponudom od koje bi bilo pogrešno odustati. Vinska lista puno je zanimljivija nego ranije. Pili smo ekspresivni gewurztramminer Ellene Walch i jako karakterni crveni Sivi pinot obitelji Korak .

Najzanimljiviju večeru u Takenoku u zadnjih pet godina platili smo oko 1600 kuna, i nije nam bilo žao. Čini se da je Takenoko nikkei menijem kupio još nekoliko godina uspješnog života.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.