
Terasa Esplanadina Le Bistroa u vrijeme ručka dobrim je dijelom u sjeni. Osim toga, vrt Le Bistroa kao da je stjecište zagrebačke ruže vjetrova: valjda nigdje u centru grada na puše toliko jako kao na tom nevelikom prostoru. Zauzeli smo stol uz žardinjere sa zelenilom, koji je između dvanaest i jedan i petnaest bio na suncu.
Budući da nam je sunce ugodno grijalo leđa, odbili smo prijedlog uobičajeno ljubaznog konobara da nam upali grijalicu. Osim grijalica, Bistroova je terasa opremljena i toplim dekama. Naručili smo rižoto s crnim tartufima i paškim sirom a da nismo pogledali jelovnik.
Naime, više od tri mjeseca od početka drugog lockdowna do danas, nismo pojeli dobar restoranski rižoto, jer rižoto ne trpi dostavu. Nijedan rižoto koji dobijete u dostavi nema mnogo veze, ili uopće nema veze s pravim tek kuhanim rižotom.
Bistroov je rižoto bio izvrstan, kremast, čvrste teksture zrna riže, optimalno mastan, s jakim okusima nastruganih crnih tartufa i raskošnog paškog sira. Zaželjeli smo se restoranskog rižota, i chef u Le Bistrou ispunio nam je želju bez jedne pogreške. No, još nas je više impresionirala zelena salata.
Ko bogato jelo, rižoto traži osvježavajuće salate pune klorofila.. Obična zelena salata priprema se valjda u svakom restoranu u Hrvatskoj, u 99 posto njih ništa ne valja jer prezačinjena, nedovoljno svježa ili loše oprana. Nježna zelena salata poput puterice, ne trpi puno začina.
Salata u Esplanadi danas je bila začinjrna sasvim diskretno, maslinovim uljem limunom, i s par zrna soli tako da nije izgubila svilenkastu teksturu, ni svježinu, ali je svejedno doslovno svaki list salate bio obložen s malo vrlo ukusnog dresinga. Kuhar koji ovako dobro priprema i zelenu salatu, svladao je jednu od bitnih vještina svog posla.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.