Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Na hrvatskoj vinskoj sceni, među potrošačima boljih vina, sommelierima, restauraterima pa i samim vinarima, gotovo da vlada konsenzus o tome kako je dobro samo malo ili srednje. Smatra se, dakle, da su manje privatne vinarije nužno superiorne velikim korporacijskim vinarijama. Takav dosta čvrsto uvriježeni stav star je koliko i današnja hrvatska vinska industrija, na čijim počecima zaista nijedna velika vinarija nije proizvodila vrhunska vina.
Moderno hrvatsko vinarstvo osnovali su Vlado Krauthaker, Zlatan Plenković, Frano Miloš, Gianfranco Kozlović, Ivan Enjingi i Ivica Matošević. U vrijeme kad su se ti ljudi pokušavali približiti svjetskim kriterijima vinske produkcije, Belja i Iločkih podruma nije nu bilo, Badel nije imao koncepciju razvoja, dok je Laguna lutala do te mjere da nije bila kadra uspostaviti vlastitu vinsku arhivu.
Hrvatsku su vinsku industriju, posve nesporno, stvorili mali privatni proizvođači. Oni veliki došli su desetak godina kasnije. Što ne znači da su danas lošiji. Naprotiv, medalje na važnim svjetskim natjecanjima govore kako četiri najveće hrvatske vinarije (ovdje ne računamo Kutjevo jer nismo pobornici vina za gemište) redovito proizvode vrlo dobra do izvrsna vina, i to u svim kategorijama cijena.
Ovdje prvo treba redefinirati pridjev veliki. U hrvatskim se okvirima velikom industrijskom vinarijom smatra svatko tko na tržište pušta dva ili više milijuna litara. Međutim, uzmemo li u obzir da Dom Perignon, jedan od najekskluzivnijih šampanjskih brendova na svijetu godišnje puni oko pet milijuna buteljki, jasno je da je ta kuća, koju se nitko u Hrvatskoj ne bi usudio otpisati kao veliku industrijsku vinariju, zapravo veća od bilo kojeg hrvatskog korporacijskog podruma.
Dakle, posve je jasno da su veliko i malo u vinskoj industriji relativni pojmovi, koji definitivno više ne mogu biti vrijednosne odrednice. O čemu, uostalom, svjedoči i recentnija povijest vodećih hrvatskih “velikih” vinarija. Počnimo abecednim redom.
Badel 1862 među ostalim posjeduje brendove Korlat i Vezak. Korlat Syrah iz berbe 2014. ove je godine osvojio zlato i 95 bodova na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama, kao jedno od prilično rijetkih crnih dalmatinskih vina s tako visokom ocjenom na DWWA.
Badelova vina iz Daruvara, koja se od ove godine prodaju pod egidom Vezak, dobila su bezbroj važnih međunarodnih priznanja uključujući i Decanterove medalje, a Vezak Sauvignon iz 2017. koji se nažalost ne može kupiti u maloprodaji jer je cijela serija završila u HoReCi, definitivno spada među najbolje domaće sauvignone ovog desetljeća.
Belje godišnje proizvodi oko tri milijuna litara vina s fenomenalnih položaja u Baranji. Ima jednu od najmodernijih vinarija u ovom dijelu svijeta i prekrasan Stari podrum iz 17. stoljeća. Belje je za svoje graševine dobilo bezbroj važnih međunarodnih priznanja. Decanterove medalje povremeno osvaja čak i najjeftinija beljska buteljirana graševina, koja košta manje od 30 kuna.
No, još je značajnije podsjetiti da je Beljev Merlot iz 2008. bio prvo slavonsko-baranjsko crno vino sa zlatnom Decanterovom medaljom. Velika je vinarija, znači, ostvarila prijelomni uspjeh u međunarodnoj afirmaciji hrvatskih vina godinama prije malih vinarija. Toliko o stvarnom kvalitativnom odnosu navodno velikog i navodno malog u hrvatskoj vinskoj industriji.
Iločki podrumi najnagrađivanija su hrvatska vinarija uopće, kada govorimo o međunarodnim medaljama i priznanjima. Iločki podrumi dobivaju medalje u svim kategorijama, od najtvrđih suhih vina poput Velike berbe graševine iz 2011. do očekivano trijumfalnih ledenih i izbornih traminaca. Za većinu hrvatskih potrošača vjerojatno je najvažnije da bazične buteljke Iločkih podruma, one koje koštaju između 25 i 37 kuna zavisno o sorti i dućanu, predstavljaju pouzdanu vrijednost za novac.
Laguna je sa svojih skoro sedam stotina hektara najveći istarski vinogradar. I kao takva, Laguna upravo pokreće projekt u koji se manji vinogradari dosad nisu upuštali. Cijeli Lagunin novi vinograd u Vižinadi bit će u režimu ekološkog uzgoja.
Ovaj Lagunin postupak, baš kao i neke jako radikalne serije vina poput 240 dana macerirane malvazije, pokazuju kako se unutar velikog sustava može otvoriti prostor za progresivan pristup vinarstvu i vinogradarstvu. Laguna je, također, osvojila puno relevantnih svjetskih medalja, uključujući Decanterovo zlato za Castello iz 2012. godine.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
