Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Lošinjska Ribarska koliba simpatičan je starinski restoran s lošim kuharskim tehnikama

ribarska-koliba-losinj

Kad se od modernog hotela Punta počnete spuštati prema Velom Lošinju, u oči će vam neizbježno upasti redovi stolova na samom kraju rive prema otvorenom moru, ispod crkve i svjetionika. Jučer je odmah pokraj tih stolova bila vezana lijepa čarter jedrilica. Tko ne bi želio jesti za stolom kraj izlaza na otvoreno more, gdje parkiraju brodovi?

I tako smo vjetrovitog ponedjeljka popodne završili u Ribarskoj kolibi. Ribarska koliba osnovana je 1970. godine i čini se da se od tada ondje nije mnogošto promijenilo, što bi zapravo moglo biti simpatično. Pa tako na meniju imaju onaj starinski koktel od škampa koji se servira u visokoj čaši, i koji bi trebao biti preliven koktel umakom, ohlađenim Aurora umakom ili Marie Rose umakom, dok se u hrvatskim restoranima u osamdesetim godinama uglavnom pripremao s razblaženom majonezom.

ribarska-koliba-skampi

Na jelovniku se nalazi još milijun jela opće prakse, od bečkog šnicla, preko bifteka u zelenom papru do cijele stranice riba, škampa i jastoga. Posebna je atrakcija pečeni odojak, koji se vrati na otvorenom ražnju, i koji se navodno već desetljećima ubraja u popodnevne i večernje specijalitete Ribarske kolibe. Dok smo sjedali za stol, jedan je njihov mladi kuhar ponosno prodefilirao terasom noseći u rukama cijeli ražanj s tek pečenim odojkom.

S druge strane, zamalo su nas odbili turistički meniji napisani na crnim pločama. Kad god vidimo pljeskavicu s đuvečom, pomislimo na one grozne goleme konzerve đuveča koje asociraju ili na vojnu prehranu ili na jako loše ugostiteljstvo i hotelijerstvo. Ipak, zaista nismo mogli odoljeti najatraktivnijim stolovima u pitoresknom Velom Lošinju, pa smo odlučili riskirati. I nismo otišli nezadovoljni.

Prvo smo, naravno, naručili nostalgični koktel od škampa i salatu od hobotnice. Salata od hobotnice bila je zapravo vrlo solidna, mekana, s malo krumpira, bez prejakih začina. Koktel od škampa sadržavao je više od deset repića škampa posloženih na majonezu, kojoj bi jako pomoglo malo tabasca, konjaka, Worcestera i dobrog kečapa, ali je sadržaj te visoke čaše ipak bio relativno okej. Zatim smo se naručili oveću oradu, koja je sirova jako lijepo izgledala na ovalu.

ribarska-koliba-orada

Nažalost, u kuhinji su taj načelno reprezentativni primjerak vrhunske bijele ribe toliko žestoko prepekli, da je jučerašnja velološinjska orada podsjetila na jedan naš pokušaj za Božić 1995. ili 1996. da kod kuće u pećnici ispečemo zubaca od šest kilograma, što je naravno završilo nelijepo presušenim mesom. Orada u Ribarskoj kolibi na grillu je provela barem sedam, osam minuta previše, tako da se njeno inače sočno meso pretvorilo u polusuhu, čvrsto pahuljastu strukturu koja je zahtijevala veću količinu limunova soka i ne baš dobrog maslinova ulja, kako bismo je mogli pojesti. Šteta za oradu, jer nam je Ribarska konoba u dva sata sjedenja kraj mora, a zatim u natkrivenom vrtu koji se naslanja na stijene (vjetar je u međuvremenu počeo prejako puhati), zapravo postala jako simpatična. Blitva je, srećom, bila optimalno skuhana, a salata svježe narezana.

Ribarska konoba restoran je koji se trudi. Konobari su iznimno ljubazni, brzi i simpatični. Izbor vina puno je bolji nego u većini sličnih gostionica na Lošinju i Cresu: među dvadesetak ili više buteljki izabrali smo Kozlovićev Teran iz 2016. godine, koji je, međutim, na stol došao blizu temperature čaja, što je smanjilo ocjenu za vina. Ribarska koliba morala bi naći neki adekvatan prostor za čuvanje vina.

Stolovi su uredno i lijepo postavljeni s pravim, a ne papirnatim ubrusima, no neki su stolnjaci poderani, što je naravno nedopustivo. Maslinovo ulje i kruh preniske su kvalitete za bilo koji dobar restoran, pa bi to prvo valjalo promijeniti. Međutim, bilo bi najvažnije, želi li Ribarska konoba postati zaista ozbiljan lokal, unaprijediti recepture i kuharske tehnike, te zauvijek odustati od tourist-trap budalaština poput pljeskavice s đuvećom. Mi smo im, recimo jučer ostavili oko tisuću kuna. A malo je nedostajalo da zbog turističkih menija zaobiđemo to mjesto. I nismo jedini koji tako razmišljaju.

 

RIBARSKA KOLIBA
Veli Lošinj

HRANA +2/5  VINA +2/5  POSLUGA +3/5  AMBIJENT +4/5
kartice: Visa, MasterCard, Maestro

s-pellegrino-simboli-laterali
alh-rotschild-HR-300x300px
vinski-izvjestaj-2018-naslovnica
ULJE2018-NASLOVNICA
VON BARF_Banner_300x250-01 FINAL

aviation-gin

Lošinjska Ribarska koliba simpatičan je starinski restoran s lošim kuharskim tehnikama

by Kult Plave Kamenice time to read: 3 min