NAJVEĆI DOMAĆI RESTORANSKI GAFOVI #3 Priča o spaljenoj pljeskavici i raspadnutim raviolima

U povremenoj rubrici o najbizarnijim domaćim restoranskim propustima, objavljujemo neposredna iskustva iz inače pouzdano dobrih restorana, u kojima jedemo godinama i uglavnom smo jako zadovoljni. Njihova imena ne navodimo, jer znamo da opisane pogreške, koliko god bile drastične, nisu karakteristične za te restorane, nego je riječ o promašajima praznog gola.

Ove pogreške, međutim, ukazuju da se većini restoranskih kuhinja povremeno dešavaju trenuci teške dekoncentracije, te da ni restoranski kritičari ne dobivaju baš uvijek najbolju hranu. Osobito je zanimljivo da su se oba bizarna i zaista neugodna slučaja dogodila dva dana zaredom, ponedjeljak i utorak u predbožićnom tjednu.

1. Slučaj tvrde i spaljene pljeskavice

U ponedjeljak smo ručali u lokalu u kojem pljeskavice jedemo već dvadesetak godina, i toliko su dobre da nam nikad nije bilo dosta. Pa smo i prekjučer naručili pljeskavicu. Kuhinja je i slavnu pljeskavicu toliko prepekla da je meso iznutra bilo smeđecrno. Još je gore što je pljeskavica bila žilava i tvrda poput starog faširanog šnicla, te da je meso imalo onaj teški okus stare masnoće, tipičan za mljeveno meso koje je predugo stajalo. Najgora od svega bila je činjenica da smo morali sve pojesti, jer je za šankom sjedio vlasnik (koji je upravo naručivao brancine i škampe za Badnjak). Naime, da smo ostavili ovu mrtvu pljeskavicu iza trećeg zalogaja, što bismo u drugim okolnostima svakako učinili, riskirali bismo dugu raspravu s vlasnikom o tome što nije valjalo. A za to nismo imali snage.

2. Slučaj raspadnutih raviola

U restoranu gdje jedemo bar jednom tjedno u utorak smo naručili raviole u umaku od rakova i školjki. Umak je bio odličan, morski plodovi natprosječno dobri za neriblji restoran, blagi okus dima podigao je cijelo jelo. Ali, sami ravioli… Oni nisu bili al dente kakve ih volimo, ali nisi bili ni mekano skuhani. Ravioli su bili toliko prekuhani, da su se doslovno raspadali i pod laganim dodirom vilice. Tako prekuhano tijesto u Zagrebu nismo probali jedno desetak godina.

Važno je napomenuti da su u oba slučaja restorani bili više prazni nego puni. Kuhinja, dakle, nije radila pod pritiskom, nego je , eto, promašila prazan gol. Za nekoliko metara iznad grede.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.