U srijedu navečer Stefano Cosattini sjedio je, u civilu, za stolom recepcije hotela Le Premier, otvorenog u utorak. Riječ je o hotelu s pet zvjezdica smještenom u donjogradskoj palači. Takvi su hoteli Zagrebu neophodno potrebni. Hotel se još zagrijava, pa javni prostori još nisu otvoreni. Gospodin Cosattini pokazao nam je vrlo klasično uređeni restoran u prizemlju, odmah iza recepcije, i mračni bar u podrumu koji obećava dobru atmosferu i na čijim smo policama uočili nekoliko zanimljivih whiskeya. Odmah do bara smješten je cigar lounge. Dok smo se vraćali prema recepciji, s Cosattinijem, koji u Le Premieru obavlja dużnosti glavnog chefa ali i direktora F&B-ja, razmijenili smo nekoliko rečenica o starim vremenima.
Stefano Cosattini veteran je hrvatske restoranske industrije. Prvi smo se put upoznali negdje pretkraj 1995. godine kad je Cosattini, poslije iskustva u nekoliko talijanskih Michelinovih restorana, došao raditi u zagrebački Intercontinental. U ono je vrijeme Intercontinental još bio sasvim dobar hotel. Danas se već dugo zove Westin i već predugo nije dobar.
Cossatini je radio u Allegru, malom gourmet restoranu iza Dijana bara, gdje se danas povremeno poslužuje doručak. I kuhao je izvrsno. Još pamtimo predjelo od kuhanog, vrlo tanko rezanog krumpira i dimljenog lososa s orahovim uljem i koprom. Ako se jela sjećate poslije više od dva desetljeća, mora da je zaista nešto vrijedilo. Interconti je nažalost počeo nezaustavljivo propadati, pa je Cosattini, koji se u međuvremenu i obiteljski vezao uz Zagreb i Hrvatsku, potražio nove poslove.
Negdje 2005. godine u dvorištu u Frankopanskoj, u prostoru gdje se nalazio prvi Marcellino, Cosattini je otvorio Incontro, vrlo dobar talijanski restoran koji, međutim, nije dugo trajao. Poslije Incontra, Stefano Cosattini kuhao je u Dubravkinom putu. Bilo je to najbolje razdoblje Dubravkina puta u ovom desetljeću, sve do dolaska Priske Thuring. Osobito pamtimo jedan dugi ručak s dva visoka dužnosnika SDP-a, koji su pokušavali nagovoriti medije da sudjeluju u akciji protiv Zorana Milanovića. Nakon Dubravkinog puta Cosattini je radio u jednoj dosta drugorazrednoj trattoriji u Bogovićevoj, gdje je kuhao i za Micka Jonesa, kojeg je tko zna tko i zašto odveo baš u taj lokal. Od tada, punih šest ili sedam godina, nismo vidjeli Stefana Cosattinija.. Pa smo se večeras nekako nostalgično razveselili kad smo ga ugledali za recepcijom Le Premiera. Pitali smo ga što će kuhati. ” Moju kuhinju, ali prilično drukčiju. Ipak je prošlo dvadeset godina,” rekao je ovaj korpulentni hrvatski Talijan. Prilično smo znatiželjni da probamo. Le Premierov restoran i bar otvaraju se za nekoliko dana.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.