Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Proljetno-ljetni meni Dubravkinog puta prepun je graška, boba, artičoka i šparoga – comme il faut

Dubravkin put u utorak za ručak bio je skoro prepun. Oko pola dvanaest u restoranu su se, gotovo diskretno, pojavili momci iz državne sigurnosti, jer je oko dva počinjao neki objed podložan protokolu štićenih osoba. Pa su tako ostali gosti imali ponešto problema s parkiranjem koji su, čini nam se, brzo rješeni, jer se nitko nije glasno bunio. Mimo državnog protokola, puno privatnih gostiju željnih tuškanačkog hlada i kuhanja Priske Thuring, u utorak je nahrupilo na definitivno najljepšu restoransku terasu u Zagrebu.

Oko dva popodne na terasi nije bilo više od jednog slobodnog stola, što je izvrsno za lokal koji se ipak nalazi parsto metara izvan glavnih gradskih ulica. Osim svježe i zelene lokacije u ovo doba godine, glavne zasluge za odličnu popunjenost Dubravkina puta snosi, naravno, kanadsko-hrvatsko-švicarska chefica Priska Thuring, čiji je kasnoproljetni meni potpuno neodoljiv.

Među predjelima odmah nas je privukla pannacotta od graška s puno drugog sezonskog povrća. Roastbeef sa šparogama tipično je jelo za powerlunch s ljetnim crnim vinom poput pinot noira, frankovke, terana ili kadarke. Naši su prijatelji, pak, naručili confit od hobotnice. Žao nam je što smo zbog nekih 32 stupnja morali preskočiti goveđu juhu s okruglicama od tartufa, jer to jelo zvuči preprivlačno.

Kad je riječ o glavnim jelima, ovih se dana može birati između raviola punjenih šumskim gljivama u umaku od timijana i artičoka, pa paste s jadranskim kozicama i španjolskom kobasicom, pa izvrsnog rižota od pilećeg ragua s bobom i graškom, pa orade s broukulom, artičokama i čilijem.

Skoro sve što vrijedi u ovo doba godine našlo se na nepretencioznom, malom meniju za ručak u Dubravkinom putu: šumske gljive i crni tartufi, grašak i bob, šparoge i artičoke. Priska Thuring trebala bi, ustvari, držati predavanja o korištenju sezonskih sastojaka u restoranskim kuhinjama.

Budući da nam je bilo prevruće za više od jednog jela, naručili smo savršeno skuhani rižoto (kremasti, ali svejedno al dente) i jednako perfektno pečenu oradu s artičokama i čilijem s lijepom, precizno pogođenom hrsakvom kožom, koja nije bila kompromitirana umakom na pogrešnom mjestu. Ova dva američki (ili samoborski) velika jela, skupa s buteljkom izvrsne bijele vipavske Burje, nekoliko čaša južnotirolskog sauvignona Winkl i tri do četiri čaše Tomčeva Brut Rosea, platili smo oko 700 kuna. Da nismo bili toliko žedni, račun bi bio znatno manji.

Dubravkin put uskoro otvara ljetni cocktail bar na lijevoj strani svoje lijepe terase. Bit će to prvi zagrebački bar u šumi. Jedva čekamo. Posebna vrijednost Dubravkinog puta jest da za ručak poslužuje svježu hranu visoke kulinarske kompetentnosti koja, međutim, ne prelazi u ozbiljnu gastronomiju . Možete se, dakle opustiti, ne trebate drhtati pred kompliciranim slijedovima ni filozofirati o prosedionalnim tehnikama. Priskino kuhanje za ručak zapravo je najbolji comfort food koji smo dosad kušali u Zagrebu.

Povezane vijesti

aviation-gin

stella

svijet-vina

Proljetno-ljetni meni Dubravkinog puta prepun je graška, boba, artičoka i šparoga – comme il faut

by Kult Plave Kamenice time to read: 2 min