Ovo, dakle, nije lista nužno najboljih domaćih kuhara već, uz dvije iznimke, onih koji su se osobito istaknuli u prvim mjesecima ove godine: inače spori i nezanimljivi siječanj i veljača, u našoj su restoranskoj industriji protekli prilično vibrantno i uzbudljivo. Lista je napravljena abecednim redom.
- ANDREJ BARBIERI zbog otvaranja restorana Barbieris ; radi se o najicekivanijem novom zagrebackom restoranu od otvaranja Noela
- DANIJEL ĐEKIĆ zbog prve Michelinove zvjrzdice za Hrvatsku, koju je dobio njegov rovinjski restoran Monte. Riječ je o dogaĐaju od povijesne važnosti za našu gastronomiju i turizam.
- GORAN KOČIŠ zato što je Noel uzdigao na visoku gastronomsku razinu Večernja jela u Noelu spadaju među najbolju hranu u Hrvatskoj
- BELIZAR MILOŠ zbog ambicije, znanja i hrabrosti. Posve je neobično da se u turističkoj Tkalčićevoj priprema tako elaborirana hrana, kao što to Miloš čini u Agavi
- MARIN RENDIĆ, zbog stalnog , partnerskog angażmana u Timeu, jednom od najuspješnijih zagrebačkih i hrvatskih restorana koji zaslužuje chefa Rendićeva znanja i talenta
- BRACO SANJIN zbog angažmana u restoranu O’Zlata, jednom od najatraktivnijih splitskih restoranskih prostora, po ugođaju idealnom za fine dining
- DAVID SKOKO, zbog čiste izvrsnosti. U Batelini se nikad nije bolje jelo
- TVRTKO ŠAKOTA, zbog uvođenja novog žanra s Tacos & Burger Barrom, koji od prvih dana bilježi veliki uspjeh
- RUDOLF ŠTEFAN I HRVOJE ZIROJEVIĆ zbog poziva velikog Daniela Bouluda, da sudjeluju na manifestaciji u čast mediteranske kuhinje u New Yorku
- PRISKA THURING, zbog izvrsnosti – u Dubravkinom putu također se nikad nije bolje kuhalo
- MARIN VANJAK, zbog otvaranja O’Hare u Bugarskoj – riječ je o jednom od prvih naših restoranskih izvoznih proizvoda
- JEFFREY VELLA, zbog povratka u Zagreb gdje u Oranž Streetsu diže zagrebačku bistrologiju na tehnički višu razinu
