Split je, uz Zagreb, vjerojatno najvibrantniji hrvatski restoranski grad. U Dioklecijanovoj palači i ulicama oko nje, stalno se nešto mijenja, otvara, uređuje i promovira. Splitski su restorani solidno popunjeni i u veljači, kad su hoteli poluprazni a na aerodrumu i u luci vlada kasnozimska idila, koju remeti samo toplo proljetno sunce. Novom splitskom restoranskom scenom vladaju, naravno, bistroi, osobito poslije zatvaranja Paradigme i odlaska Brace Sanjina iz Kadene (što je hotel Park ostavilo jedinom preostalom fine dining destinacijom u gradu). A splitskom bistrlogijom dominira, uz još dva ili tri restorana,
Mazzgoon u Bajamontijevoj ulici. Bistro je u nedjelju u vrijeme ručka bio gotovo pun, većinom Splićana, od obitelji do parova i ponekog turista. Što pokazuje da dio splitske bistro scene može dobro funkcionirati i kad u gradu nema turista. U Mazzgoonu kuhaju duhovitu, donekle sezonsku i fino začinjenu hranu, koju prodaju za razuman novac. Nedjeljni smo ručak počeli ultrasvježim salatama od mlade mrkve i špinata s dresingom od grčkog jogurta i mente, te od kozica i špinata s yuzuom i gotovo opakim čilijem.
Zdravi ton ručka nastavili smo fileom svježeg bakalara, koji je serviran s crnom lećom i coulisom od pečene paprike. Ni tećada od lubina, kozica i hobotnica nije bila manje nutricionisticki poželjna, ne racunamo li perfektno kuhane makarune. Slatkasto kiselkasti umak pun rajčice i lovora uvjerljivo je najbolji okus koji smo doživjeli u Mazzgoonu.
Mazzgoonovo jednostavno ali precizno i ukusno kuhanje vrednovali bismo s barem pola ocjene više, da se na meniju nazvanom
Zimski san, nalazi nesto više jadranske ribe. Jer ovo je doba godine fenomenalno za kamenice i rakove i za bijelu i plavu ribu.
Bakalar je bio dobar, ali nekako bi nam bilo draže da smo mogli naručiti skušu ili ražu. Mazzgoon je smješten u senzacionalnoj kamenoj kući u Bajamontijevoj ulici, uredjen je uzorno zabavno i toplo, a pogled na kuhinju podiže ionako energičnu atmosferu. Vinska lista je odlična, i kad je riječ o dobrom izboru pošipa i malvazija (Benvenutti, Krajančić) i kad se radi o klasičnim stranim vinima poput Le Macchiolea ili Moreauova Chablisa.
Konobari su neformalno ljubazni, i vrlo dobro znaju što prodaju. Vrlo fin nedjeljni ručak sa sirom za desert, bocom Senjković rosea, dvije čaše Šemberova pjenušca i dvije čaše vrgoračke zlatarice, platili smo oko 760 kuna.
MAZZGOON
Bajamontijeva 1, Split
HRANA +3/5 POSLUGA 4/5 AMBIJENT -5/5
