Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

S Majom Danicom Pečanić pričali smo o fotografiranju hrane, emocijama i načinu na koji nas hrana definira

portret

Povod za razgovor s Majom Danicom Pečanić bio je ovogodišnji natječaj Pink Lady, najveći svjestki natječaj za fotografiju hrane i vina. Njezina fotografija Piknik ušla je u finale. No za razgovor s Majom Danicom Pečanić i nije potreban poseban povod, jer je postavila profesionalni standard fotografiranja hrane u Hrvatskoj, od stilizacije do konteksta, i to na visoku svjetsku razinu. Ona je pionirka pristupa “skuhaj sam”, kuharica, stilistica i fotografkinja u jednom. Fotografije koje smo redovito gledali u Dobroj hrani, Sensi, Mrvici, na reklamama velikih prehrambenih kompanija poput Nestlea, hranu uvijek prikazuju kao emotivnu vezu među ljudima i kulturno naslijeđe. U moru agresivnog food porna, senzualnost hrane na njezinim fotografijama prenosi se kroz empatiju i suzdržanu ali raskošnu ljepotu. Evo što nam je Maja Danica Pečanić rekla o tom fascinantnom fotografskom žanru i svom odnosu prema hrani.

Kako je nastala fotografija Piknik?

Fotografija Piknik je nastala u suradnji sa food i prop stilistima Tamarom Ganoci i Domagojem Frischem. S obzirom na našu dugogodišnju suradnju, odluka je pala da napokon realiziramo želju za malim odmakom od naših uobičajenih tema. Jednostavno nam je nedostajalo rada na terenu i uz malo pripreme dogodio se Piknik.

picnic

Studirali ste grafički dizajn, kako ste počeli fotografirati hranu?

Studirala sam grafiku na Likovnoj Akademiji. Za vrijeme studija, počela sam se zanimati za fotografiju. Medij i nije toliko različit kao što se čini na prvu. Izraz unutar formata papira zamjenila sam kadrom. Interes prema kompoziciji upotpunila sam interesom prema svjetlu. S hranom je bilo još jednostavnije. Ona je moje polje interesa još od prije otkrivanja ljubavi prema fotografiji.

Od svih dimenzija i aspekata hrane, što vas je najsnažnije privuklo da je fotografirate?

Fotografija je bilježenje trenutka. Osobne realnosti. Pri tome mi je najvažniji osjećaj koji nastaje u trenutku stvaranja. Prenošenje iskustva hrane, emocije. Hrana je za mene uvijek bila više od nečega što konzumiramo kad smo gladni. Ona je način s kojim ljudima pokazujemo da nam je stalo do njih i da nam je stalo do nas samih. Nešto vrlo intimno.

majadanica4

Može li hrana biti gola pred objektivom?

Naravno da može, ali o tome će imati više za reći food stylisti.

Kad fotografirate hranu, što želite da nam te slike prenesu?

Prvenstveno želim prenijeti atmosferu. Bilo da se radi o hrani u primarnom ili sekundarnom fokusu, atmosfera je ključna. Radi postizanja autentičnosti izbjegavam koristiti umjetnu rasvjetu. Pobornik sam poštivanja prirodnog svjetla. Hrani dopuštam da bude ono što jest, u uvjetima koji su prirodni ljudskom oku. Pomoću nje pričam priču.

Kako u tom kontekstu pristupate stylingu hrane? Tko radi styling na vašim snimanjima i koje ideje tim dijeli?

Stiliziranje hrane za potrebe snimanje je nužno. Moj osobni stav je da je stiliziranje prostora unutar kadra još važnije kao i isti zajednički jezik fotografa i stilista. Rijetko stvari nastaju spontano, unaprijed dogovoreni smjer ključan je za uspješanu fotografiju hrane.

majadanica2

Iako fotografije djeluju krajnje dotjerano, hrana se često fotografira u nemogućim uvjetima. Što su vam najveći izazovi na terenu?

Volim raditi na terenu. Promjena lokacije rezultira novim iskustvom. Novo iskustvo, novom emocijom. Ne vjerujem u nemoguće uvjete. Vjerujem jedino u loše iskorišteno svjetlo.

Mnogo je teorija o našoj današnjoj nezasitnoj potrebi da snimamo i gledamo hranu na ekranima, koje je vaše mišljenje o tome?

Slažem se s teorijom da nikad do sada u ljudskoj povijesti (barem za ovu koju znamo) nismo bili udaljeniji od hrane. Promatranjem kompenziramo djeljenje i bliskost. Fotografiranjem i objavom na društvenim mrežama dajemo do znanja cijelom svijetu koliko se dobro zabavljamo, manipuliramo stvarnost. Širimo dojam iluzije. Iz drugog aspekta, smatram da je pojava jeftinije tehnologije omogučila ravnopravnost putem medija fotografije. Fotografija sada pruža većini ljudi mogućnost da se izraze artistički bez obzira na njihov socijalni status. I to je u redu.

majadanica1

S obzirom na duboku i kompleksnu ulogu hrane u našim životima i društvima, smatrate li da imate neki određeni zadatak ili posebnu odgovornost fotografirajući je?

Hrana je dio kulturnog nasljeđa. Hrana nas povezuje s našom prošlošću, s našim obiteljima, s onima koji više nisu s nama ili žive na drugom kraju svijeta. Definira nas socijalno. Upravo je to aspekt hrane koji me najviše zanima. Ne radi se toliko o zadatku, prije o želji za prenošenjem iskustva.

majadanica3

Postoji li nešto vezano uz hranu ili hrana koju ne biste fotografirali?

Postoji, užasava me nepoštivanje života. Farme gdje životinje žive i umiru u groznim uvijetima.  

Koje fotografe hrane najviše pratite/cijenite?

Iz nekog razloga volim skandinavce. Fascinira me bogatstvo u jednostavnosti. Igra teksturama, svjetlom i tonovima. Izbacivanje svega suvišnog. Ditte Isager, Per Anders Jorgensen, Anders Schønnemann imena su kojima se najviše divim.

s-pellegrino-simboli-laterali

aviation-gin

vinski-izvjestaj-2018-naslovnica
ULJE2018-NASLOVNICA

S Majom Danicom Pečanić pričali smo o fotografiranju hrane, emocijama i načinu na koji nas hrana definira

by Kult Plave Kamenice time to read: 3 min