Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
S obzirom na turistički boom što ga Zagreb doživljava posljednjih godina, valjalo je očekivati kako će se hrvatski glavni grad, kao i metropole drugih europskih turističkih privlačnih zemalja, napuniti etničkim, osobito azijskim restoranima. U Zagrebu se to nažalost nije dogodilo, ne računajući nešto fast food sushija i wokova.
Zagreb još uvijek nema niti jedan pakistanski, afganistanski, perzijski, pa čak ni vijetnamski restoran, premda je vijetnamska kuhinja pokorila Zapad još prije dvadesetak godina. Nadalje, kineski se restorani nisu razvili prema regionalnim kuhinjama, što je velika šteta. O indijskim regionalnim restoranima nema smisla ni fantazirati. U siromašnoj konkurenciji izabrali smo šest lokala, gdje se skoro uvijek može jesti dobro, a katkad čak i donekle autentično.
Takenoko u Radničkoj zadržao je temeljnu kvalitetu tog brenda, koji uskoro vjerojatno neće obuhvaćati oba sadašnja restorana: temeljna značajka prvog zagrebačkog japanskog restorana svakako je vrhunska sirova tuna, a nigiri i sashimi u Radničkoj zaista jesu na ozbiljnoj međunarodnoj razini.
Fusion meni uvijek je relativno zabavan, te pametno kombinira stare favorite poput vječnih Takenokovih spring rollsa, s novijim, precizno pripremljenim jelima kao što je grdobina u tempuri. Vinska karta je korektna, a ambijent moderan, ugodan i jako natprosječan za taj dio grada.
2. TIME, na uglu Amruševe i Petrinjske
Time je kombinacija bara, noćnog kluba i fusion restorana, pa smo u Kultu Plave Kamenice raspravljali treba li ga uopće uvrstiti u izbor vodećih zagrebačkih azijskih restorana. Prevladala je činjenica da su baš sjajni nigiri, dobar sashimi, vrlo dobre gyoze i još ponešto jela s precizno pogođenim azijskim pečatom potvrdili Time kao trenutno jedan od gastronomski najzanimljivijih lokala u Zagrebu. Time je, naravno, i odlično mjesto za večernji izlazak, koje je vikendima katkad prepuno do zadnje šank stolice.
Najnoviji restoran legendarne gospođe Chen ujedno je i najbolji dosad. Asia T House službeno se otvorila uoči Božića, premda je u hladnom pogonu radila još od prošlog ljeta. Njen panazijski meni obuhvaća poneka zaista sjajna jela, poput jegulje u umaku od sakea i currya s brancinom, lososom, jakovskim kapicama, velikim kozicama i dagnjama, kao i relativno autentične klasike poput bolno ljute salate od zelene papaje. Patke su, kao i u drugim Asiama, uvijek pouzdan izbor. Preko puta restorana nalazi se dobro opskrbljeno azijsko samoposluživanje.
Royal India koristi toliko autentične začine, da im moramo oprostiti često smrznuto meso, i bezukusne, plastične kozice. Naprosto nemojte naručivati ništa iz mora, pa ćete mirno (ili plačno, zavisi koliko ljutu hranu naručite) uživati u snažnim, superbogatim, ultraaromatičnim, senzacionalno opojnim okusima indijske i angloindijske mainstream kuhinje. U Royal Indiji baš nikada nismo loše jeli, i ondje nam nikada nije bilo dosadno. Osobito toplo preporučujemo razne biryanije, murgh curry (piletina) i butter masalu(opet piletina). Tandoori katkad iz peći izlazi presuh.
Poslovni restoran gospođe Chen već je godinama uspješan, pa ga nismo mogli preskočiti. U vrijeme ručka ondje se zna okupiti šezdeset ili sedamdeset ljudi, koji pretežno naručuju s business lunch menija, s reduciranim cijenama i porcijama, ali s punim i žestokim okusima. Brancin u curryu i brancin na kantonski dva su nam najdraža jela u Asiji Gold, restoranu koji je podučio golemi broj Zagrepčana azijskim okusima. Za one koji podnose jak miris češnjaka, kimchi je začuđujuće autentičan.
Šrilankanski Curry Bowl najveće je osvježenje gastroponude u Tkalčićevoj ulici unatrag jedno milijun godina. Radi se o autentičnom, malom, jednostavnom i jako jeftinom curry houseu, čija kuhinja toliko miriše po začinima, da se u vrijeme ručka cijela Tkalčićeva pretvara u golemu zdjelu currya. Preporučujemo sve currye, kothu i vražje tanjure. Ne preporučujemo lososa s limunskim maslacem ni piletinu u panceti. Takva jela samo nepotrebno opterećuju i ugled i mikrokuhinju ove minijaturne ali opake zalogajnice.
Onsemi je prilično grozno vođen restoran: izgleda baš ružno i hladno, gotovo da ne drži vina a konobari, kada nisu dobro raspoloženi, doimaju se kao da žele rastjerati goste. No, korejski Onsemi katkad servira izvrsnu, srčanu, ispravno snažno začinjenu, i tehnički perfektno kuhanu hranu. Njihov je Bibimbap (jelo od riže i mesnog ili ribljeg umaka) vrijedan nerviranja s jednom vrstom vina i lošim pivom, dok pirjane lignje, optimalno ljute, prepune cvjetno-zemljastih aroma, obilno nadoknađuju antipatično uređenje. Naoružajte se strpljenjem uživajte u jednoj od najboljih istočnjačkih kuhinja u Hrvatskoj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
