Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Zašto je zapravo samoborski Gabrek jako dobar restoran

gabrek-noc

Uz Gabrek nas vežu najranija ratna sjećanja. U dramatičnoj, mnogima poznatoj noći s 24. na 25. siječnja 1991. godine, kad su Slobodan Milošević i JNA vojnim udarom planirali smijeniti hrvatske i slovenske vlasti, zatekli smo se u toj samoborskoj krčmi koju, zbog izvanrednih okolnosti, nismo mogli napustiti do idućeg jutra. Te smo noći pojeli nekoliko tanjura previše telećih filea u umaku od suhih vrganja.

Jeli smo za četvoricu ili petoricu, ipak se u zraku osjećao miris rata. Mora se priznati kako je bilo uzbudljivo prejedati se i opijati, i svakog sata slušati radijske vijesti o  tome hoće li se Franjo Tuđman i Stipe Mesić uspjeti vratiti iz Beograda, ili su ih ondje uhitili i zatvorili. Početkom devedesetih krčma Gabreku nije se, međutim, ubrajala u crème de la crème samoborskih restorana.

Naime, onih je godina Samobor bio figurirao kao elitno gastronomsko zabavište za Zagrepčane, baš kao što je to Opatija i danas za Riječane; na najvišoj su cijeni bili Babilon Tomislava Horvatinčića, zatim Crveni Koralj, pa transgranična (jer slovensko hrvatska granica prolazi baš kraj šanka) gostionica Kalin, tragično stradalog lovca Joea Kalina, kojeg je navodno ubio grizli.

gabrek meso

Babilon, gdje je posao naučio Mario Čepek, danas jedan od vodećih hrvatskih chefova, ugasio se par godina poslije Horvatinčićeve rastave, Crveni Koralj odavno se izgubio  među novim zagrebačko-  samoborskim restoranima, dok se Kalin pretvorio u jednu od najgorih restauracija zapadno od Jelačićeva trga. Gabrek je, pak, preživio sve moguće mijene restoranskih  trendova.

Primjerice, krajem devedesetih njegova se vinska karta sastojala od velikih francuskih vina, uključujući i nekoliko Chablisa s premier i grand cru oznakama, što se moglo doimati univerzalno pohvalnim, ali je bilo prilično nesklapno s Gabrekovom gastronomskom ponudom, kao i s njegovom publikom.

Jasan identitet

Par godina kasnije, otišli su u drugu krajnost pa uopće nisu držali buteljirana vina, osim dvije ili tri vrlo loše etikete. Unatrag  pet ili šest godina Gabrek je, naposljetku,  došao k sebi, te je izgradio jasan i stabilan  gastronomski idenitet, što je glavni razlog pisanja ovoga teksta (i glavni razlog vrlo visoke ocjene za tu krčmu iz prošlog stoljeća). Današnji Gabrek točno zna što jest, za koga radi, i kako da i svoje goste i svoj bankovni račun učini sretnim. Svake je nedjelje Gabrek, koji može primiti više od stotinu gladnih ljudi, toliko pun, da bi neutralni promatrač, koji ne poznaje Gabrekove cijene, pomislio kako je Hrvatska doživjela stvarni gospodarski i socijalni preporod. 

Gabrekova je hrana domaća u dobrom smislu te riječi, a ne neznalačkom. S jedne strane, ondje vas se  trude nahraniti raznim kobasicama, krvavicama i buncekima, u sezoni kolinja. S druge strane, Gabrek  priprema uistinu najbolju pečenu teletinu u Zagrebu, a možda i u Hrvatskoj, koju prodaje cijele godine. Salata od ukiseljenih divljih gljiva, vrlo dobri lokalni suhomesnati proizvodi i ohrabrujuće krepke juhe dopunjuju dojam poštenog prigradskog restorana, s finim osjećajem za lokalno kulinarstvo.

Uz sve to, porcije su zaista enormne; pečena teleća vratina za dvoje nahranila bi četvero ljudi i njihova vučjaka (ili rotvajlera), dok zdjela goveđe juhe, koja košta nekih četrdesetak kuna, zadovoljava potrebe brojnije karitativne zajednice. Čak ni s dvije buteljke Šemberova rizlinga, nikada nismo uspjeli potrošiti više od šest stotina kuna; kada smo se uspjeli ograničiti na jednu buteljku, i još pokoju čašu pjenušca, račun se uglavnom vrtio oko četiri stotine kuna.

Perfektno zagrebačko izletište

Konobari u Gabreku ne samo da su uslužni, nego su i prijateljski raspoloženi, vrt je jako ugodan, osobito prije sezone velikih vrućina, a pogled na obližnje gorje ostavlja dojam kao da niste ručali dvadesetak minuta vožnje od centra Zagreba, nego mnogo, mnogo dalje i divljije. Gabrek je perfektno zagrebačko izletište, s korektnom do vrlo dobrom hranom, sjajnim cijenama i  kristalno čistom žanrovskom definicijom. Bilo bi izvrsno kada bi Zagreb imao više tako precizno vođenih restorana.

Šteta je, jedino, što Gabrekovi vlasnici ne žele proširiti svoj mesni asortiman. Kad Vam dojadi teletina, bilo bi lijepo naručiti biftek, ili T-bone, ili pačja prsa, ili janjeće kotlete. Stoga apeliramo da Gabrek sasvim malo promijeni meni, i to tako da izbaci hrpu starinskih dosadnih odrezaka, koje ionako nitko ne naručuje, te da ubaci sasvim  kratku listu vrhunskih steakova.

KRČMA GABREKU
Starogradska 46, Samobor

Ocjena +3/5
Sve kreditne kartice


VISA Inspire_logo_web copy

aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Zašto je zapravo samoborski Gabrek jako dobar restoran

by Kult Plave Kamenice time to read: 3 min