Jučer smo pisali o očekivanjima u restoranu i kako nas je novigradski restoran Tri Palme sasvim ugodno iznenadio. Sve što smo napisali o očekivanjima, ovog puta bismo mogli obrnuti.
Melon je sasvim korektno uređen restoran i svoje društvene mreže vodi profesionalno, sa slikama hrane koju biste poželjeli jesti. Prirodno smo očekivali sasvim dobru hranu. To se međutim nije dogodilo.
Ostali smo neugodno iznenađeni potpunim neznanjem prema baš svemu što se ovdje kuha. Jelovnik kantine Melon je prilično generički, ali jedna sekcija jelovnika se ističe pod nazivom “Istarski specijaliteti” pa nam je zapela za oko u moru pizza i jela opće prakse.
Među istarskim specijalitetima mogu se pronaći kobasice, ombolo, pašte, njoki, riba u škartocu i još neka poznata lokalna jela. Nadali smo se da će jela doći u tradicionalnoj, starinskoj formi uz tek poneki suvremeni touch, barem su tako sugerirali zaista lijepi tanjuri u kojima poslužuju hranu. U stvarnosti, dobili smo katastrofalna jela za koja bi se u ionako lošim hrvatskim ugostiteljskim školama vjerojatno išlo na popravni.
Naivno smo naručili ribu iz škartoca misleći kako to ne može biti loše jelo jer ga nije zahtjevno za pripremiti. Melonova riba daleko je najgore riblje jelo koje smo pojeli u zadnjih godinu dana. Prvo, radi se o kupovnoj uzgojenoj ribi, brancinu, rekli bismo da je riječ o Ledovom pakiranju od 250 grama.
Drugo, riba očigledno nije provela ni dio svog nesretnog putovanja u pećnici i u škartocu, jer smo dobili nekakav preprečeni file zlatno smeđe boje. Treće, riba je bila nejestivo suha i bez ikakvog okusa. Probali smo dobiti bilo kakav okus dodavanjem maslinovog ulja i soli, ali nije išlo.
Četvrto, povrće koje ide uz jelo je dosadno i tehnički krivo napravljeno. Tikvica i mrkva su bile bezokusne i žilave. Zaista nismo pojeli lošiji riblji tanjur, bez ijednog iskupljujućeg elementa. Drugo jelo bilo je tek malo bolje. Njoki s kokoši su jedva prolazni. Mesa je premalo za ikakav obrok, a i ono što smo dobili bilo je suho i nedovoljno dobro pripremljeno. U zadnje vrijeme probali smo mnogo tjestenina i njoka s kokoši, potpisnih jela istarske kuhinje. Ovaj je uvjerljivo najgori. Prilično monoton tanjur, koji bi svakog gosta ostavio ravnodušnim. Bez ikakvih zanimljivih i specifičnih okusa.
Ostatak večere nije bio puno bolji. Kruh se očigledno nabavlja iz najlošijeg supermarketa u gradu ili iz najlošije pekarnice u gradu. Riblja pašteta nije puno bolja od amaterskog kućnog kuhanja. Ukratko, večera u Melonu se pretvorila u pravi debakl.
Kad smo malo provjerili što drugi gosti restorana jedu, vidjeli smo kako većina naručuje pizze, pa je možda bilo bolje da smo ih i mi naručili. Zavarala nas je sekcija pod nazivom istarski specijaliteti.
Večeru za ne baš lijepim stolom (na terasi nije bilo slobodnih mjesta iako smo rezervirali prije dva dana) uz zvukove hladnjaka, platili smo 47 eura. U to spadaju jedno predjelo, dva glavna jela i dvije čaše vina.
HRANA 2 VINA 2 SERVIS 3 AMBIJENT naš stol uz hladnjak 2/terasa 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.