U zagrebačkim fine dining restoranima, kao i u zagrebačkim zalogajnicama, redovito se dešavaju velike greške u točenju vina. Iznimke su tek Noel i ManO2 gdje je vinski servis perfektan. Na moru je situacija načelno znatno gora, ne računajući deset do petnaest zaista vrhunskih restorana poput San Rocca, Plavog podruma i Navisa, Pelegrinija, Laganinija ili Nautike. Evo sedam temeljnih pravila za točenje vina u restoranima i barovima
1. Sommelier ili konobar gostu uvijek moraju ponuditi da kuša vino, čak i kad su oni uvjereni da je vino dobro.
2. Gostu treba ponuditi da pomiriše čep, ako je riječ o plutenom čepu
3. Kad se vino toči na čaše, ono se mora točiti pred gostom, za stolom. Rastakanje vina na čaše za šankom teža je proceduralna pogreška, koja izaziva nepovjerenje gosta. Kako gost, koji baš nije vinski profesionalac, može biti siguran da je dobio vino koje je naručio?
4. Crna vina ne smiju se servirati pretopla. Mnogi hrvatski restorani, nažalost, ljeti serviraju vino na sobnoj temperaturi, što zapravo znači da se vino pretvara u juhu.
5. Oranži ne smiju biti prehladni. Macerirana vina, zbog tanina i gustoće ne podnose temperature na kojima se serviraju konvencionalna bijela vina.
6. Bijela desertna vina ne mogu se previše rashladiti. Hladnoća smanjuje osjećaj šećera u desertnim vinima. Ako restoran poslužuje vino s više od 100 grama rezidualnog šećera, treba ga servirati na temperaturi od 3 ili 4 stupnja.
7. Nikad ne točiti šampanjac ili dobar pjenušac u flute čašu. Flute je izmišljen da bi ubrzao perlanje i pjenušavost, ali ubija arome šampanjca. Flute je podesan jedino za banalna pjenušava vina poput većine prosecca.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.