Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Unutra je vladala atmosfera kao da smo u nekom kanibalskom kultu, piše Rafael Tonon u svojoj reportaži na Munchies, u mračnoj je sobi više od 50 ljudi promatralo 35 ljudskih glava osvijetljenih odozgo, posluženih na velikom stolu s crnim stolnjakom, kao gozba. Tekst govori o nedavnom performansu brazilske food umjetnice Simone Mattar na festivalu SP Arte u São Paulu. Mattar se bavi osjećajem nepripadanja. Ako nas išta spaja to je osjećaj nepripadanja, govore njezine glave. Oni ljudi oko stola u São Paulu u jednom su trenutku, baš kad su glave počele treptati, dobili male žličice da ih kušaju, možda pokušaju shvatiti nešto. Većina je ostala gledati. Rijetki su počeli jesti, prvo oči, piše Tonon.
Simone Mattar glave pravi u mnogo okusa: pjenica od dimljenog patlidžana, pasta od čilija i oraha, cremeux od tamne čokolade, aerirana pjenica od paçoce, crisp od kikirikija, pjenica od sira s rajčicama punjenima pestom i kremasti šećerac sa džemom od guave i hrskavim pralineima od kokosa. Performans se zove 35 Fragmenata. Prije nego ljudi zariju žlice u njih, na glavama se projiciraju priče koje ljudi pričaju o svom nepripadanju. Francuska konzulica u São Paulu Alexandra Loras govori o tome kako je biti crna Francuskinja i majka plavokosog sina u Brazilu, u zemlji gdje, kaže, osjeća prikriveni, ali snažan rasizam. Sin jednog važnog arapskog političara priča kako je biti homoseksualac u njegovoj zemlji koja, naravno, ne prihvaća ljude kao što je on.
Simone Mattar
“Dok glave dijele važne aspekte svojih života, ljudi ih jedu i ne brinu za njihove priče, briga ih je samo jesu li slane ili slatke”, objasnila je Mattar za Munchies. “Ovo je inspirirano rečenicom brazilske književnice Clarice Lispector koja mi je promijenila život. Napisala je otprilike: “Život te ponekad uštipne pripadanjem, samo da bi shvatio da ne pripadaš ničemu.” Tko se, zaista, osjeća dobrodošao u svijetu? I gdje bolje postaviti zamku tog pitanja nego u hranu, gdje svi bježimo od nepripadanja?
Simone Mattar s pjenicama je počela raditi kako bi lakše skulpturirala ljudske glave, ovo sa žličicama došlo je kasnije. Sa svojim 70-članim timom teško našla recepte koji će biti ne samo jestivi već i ukusni. To što radi, definira kao gastroperformans i sebe ne smatra umjetnicom. “Pokušavam stvoriti presjek umjetnosti, dizajna i hrane, a recepti su mi platforma za izražavanje”. Ovih dana Mattar sudjeluje na izložbi u Kijevu, organiziranoj u čast žrtvama katastrofe u Černobilu. S 11 umjetnika iz Perua, Španjolske, Rusije i još nekih zemalja, pridružila se kolektivu Food of War, instalacijom o šteti koju nuklearne katastrofe nanose poljoprivredi i prehrambenom sustavu. Food of War je 2010. osnovao kolumbijski umjetnik Omar Castañeda, kako bi osvijestio utjecaj rata na ljude. Njihov manifest brani “hranu kao govor, ako strategiju, kao stav, kao meni koji predstavlja probleme, razvija koncepte, zaključuje idejama i potiče dušu raspaljujući u njoj novu glad.”
‘Mračni oblak’ od šećerne vune na trenutnoj izložbi u Kijevu
Prema Castañedi, hrana ima neizmjernu moć spajati i razdvajati ljude, tragovi konflikta uvijek ostaju na nepcu, u lokalnim kulturama hrane. Na izložbu na kojoj nastupa Food of War, Mattar izlaže Dark Cloud, veliki sivi oblak od šećerne vune koji posjetitelji mogu jesti i pun je“otrovnih jabuka”. Kad ljudima dopustite da cjepkaju i jedu radioaktivni oblak, kaže, iskusit će novi odnos prema nuklearnom užasu koji se dogodio u Černobilu. I progutati razmišljanja o destrukciji kako bi ih probavili i, možda, ugradili u svoje tijelo i svoju svijest.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
